Povcast.hr

Kada promatramo dostupnu literaturu i povijesne izvore o takozvanoj zadnjoj velikoj epidemiji kuge u Europi možemo doći do zapisa o bježanju ljudi u šumu,...

Tijekom 17. i 18. stoljeća usamo pedesetak godina, gradska zajednica tada najvećeg grada na području habsburške tadašnje Kraljevine Hrvatske, slobodnog kraljevskog grada Varaždina, zavjetovala se i zavjetovanja izvršila izgradnjom čak troje kapela posvećenih sv. Florijanu, sv. Fabijanu i Sebastijanu i sv. Roku. Time je Varaždin postao grad u kojem je u najkraćem razdoblju i s obzirom na broj stanovništva sagrađen najveći broj zavjetnih crkava. Radi se zapravo o praksi koja je u potpunosti odlika tadašnjeg razdoblja katoličke obnove. 

Temelj žitne trgovine po svojoj naravi i povijesti djelo je hrvatskog ekonomista, pisca i trgovca Josipa Šipuša. U hrvatskoj povijesti upamćen je kao prvi hrvatski ekonomist koji u svojoj ekonomskoj misli zastupa liberalne ekonomske stavove Adama Smitha i protivljenje državnoj intervenciji u gospodarstvu, posebice u trgovini žitom. Zagovarao je podjelu rada i povećanje nadnica smatrajući da će se tako povećati proizvodnja i kupovna moć radnika. Također, zalagao se za ideju rasta stanovništva jer bi ono utjecalo na povećanje broja proizvođača i potrošača, a time i državnog bogatstva. S druge strane, bio je gorljivi zagovornik standardizacije hrvatskog jezika, uvjeren kako je ona ključna za ujedinjenje hrvatskih krajeva.

Četiri dana nakon potresa koji nas je u 6 sati i 24 minute probudio iz nedjeljnog sna i ostavio trajne posljedice na brojnim zgradama i nažalost ljudskim životima, u Vijencu je 26. ožujka 2020. objavljen tekst dr. sc. Dragana Damjanovića, naslovljen: "In memoriam južnom tornju zagrebačke katedrale". 

Za razliku od epidemije kuge s kraja 18. stoljeća, epidemija iz 1730-ih godina proširila se diljem Srijema, Slavonije i u dijelovima Moslavine. Unatoč kontrolama koje su provodili vlastelinski panduri i vojska na Dunavu između Bačke i Srijema, na Vuki između Srijema i Slavonije i između Banske Hrvatske i civilne Slavonije kuga se proširila međuriječjem Save, Dunava i Drave.

Naš je narod u Ženki Frangeš izgubio velikog izdržljivog idealnog narodnog radnika, čija je snaga bila u zanosu, u znanju, u postojanosti, u svim vrlinama pravog čovjeka i svim krijepostima žene i majke. Ovim je riječima Marija Jurić Zagorka opisala duh hrvatske kulturne djelatnice Ženke Frangeš u časopisu „Ženski list“ 1936. godine, nedugo nakon njene smrti 1935. godine. Supruga je poznatog hrvatskog kipara Roberta Mihanovića Frangeša (1872.-1940.) i majka slikarice Branke Frangeš Hegedušić (1906.-1985.). S druge strane, zapamćena je po predanom promicanju hrvatske narodne pučke umjetnosti i obrta i odlučila se raditi sistematski i izdržljivo, da za taj seljački kućni obrt zagrije grad.