O. Antonini ili Strihnini, kako se još potpisivao u Šišmišu, zaista se bavio svime i svačime, od oslikavanja crkava do dizajniranja reklama, maraka i ilustriranja za časopise. U dobi od 53 godine bio je izbačen iz kulturnih krugova tada novostvorene države te poživio još do 1959. kada je preminuo u Zagrebu. Konačno, 2006. Muzej grada Zagreba priredio je izložbu s njegovim imenom u naslovu…

Otto Antonini rodio se u srpnju 1892. godine u Zagrebu. Iza sebe je ostavio brojne portrete iz zagrebačkog društva, a napravio je i dva koja prikazuju dvije poznate povijesne ličnosti. Autor je mnogih ilustracija, grafičkih listova i nacrta poštanskih marka, oslikao je zidove dvaju zagrebačkih crkava te je bio likovni urednik i ilustrator polumjesečnika Šišmiš (1915.-1917.) i tjednika Svijet (1926.-1932.).


Otac mu je bio poznati crkveni slikar Marko Antonini. On je rođen 1849. godine u Gemoni (Italija), a umro je 1937. godine u Zagrebu. U Zagreb dolazi 1875. godine na poziv grofa Artura Nugenta da mu obnovi stropne i zidne slike dvoraca u Oroslavlju i Trsatu. U razdoblju od 1888. do 1892. godine radio je kao slikar dekoracija za staro kazalište na Markovu trgu u Zagrebu, kojemu je izradio oko 50 scenskih dekoracija i oprema.

Oslikao je oko 100 crkvi i kapela u Hrvatskoj, Slavoniji, Istri, Dalmaciji i Bosni. Primjerice, župnu crkvu u Bistri (1888.), župnu crkvu u Brckovljanu (1889.), franjevačku crkvu u Slavonskoj Požegi, župnu crkvu u Stražemanu (1891.). Od početka dvadesetog stoljeća najviše je oslikavao crkve franjevačkih samostana, primjerice u Fojnici (1904.), Varešu (1904. -1906.), Jajcu (1911. -1912.) i Livnu (1913.).

rrep
Naslovnica Šišmiša, 15. veljače 1915, godine. Cijeli polumjesečnik možete pročitati na digitalnezbirke.kgz.hr

Slikar i stipendist

Otto Antonini realnu gimnaziju završava u Zagrebu, kao i Privremenu višu školu za umjetnost i umjetnički obrt gdje je apsolvirao 1913. godine. Kao stipendist Društva umjetnosti i biskupa Posilovića boravio je u Sieni godinu dana gdje je u Accademii di Bellearti usavršavao fresko umjetnost. U to doba posjetio je Firencu, Rim i Mȕnchen.

Ilustrator u Šišmišu

Godine 1915. vraća se u Zagreb. Tada osniva i humorističku reviju Šišmiš u kojoj objavljuje karikature i ilustracije, a one intrigantne objavljivao je pod pseudonimom Strihnini.

preuzmi (3)
Šišmiš, 15. veljače 1915, godine. Cijeli polumjesečnik možete pročitati na digitalnezbirke.kgz.hr
preuzmi (1)
Šišmiš, 15. veljače 1915, godine. Cijeli polumjesečnik možete pročitati na digitalnezbirke.kgz.hr

Tjednik Svijet

U razdoblju od 1926. do 1932. godine bio je glavni  ilustrator i likovni urednik tjednika Svijet (1926-1938.), modernog ilustriranog časopisa raznolikog sadržaja većinom zasnovanog na slici.

STARI ČASOPIS "SVIJET", KNJIGA VII. 1929, GODINA ...
Naslovnica Svijeta 23. ožujka 1929. godine. izvor: antikvarijat-vremeplov.hr
SVIJET casopis CHLORODONT reklama ART DECO 1931 - Kupindo.com ...
Naslovnica Svijeta 26. rujan 1931. godine, izvor: antikvarijat-vremeplov.hr

Žena kao muza 

Godine 1918. Antonini je upoznao buduću suprugu Olgu. Tada je naslikao njezin mladenački portret, ujedno i njegov prvi portret u velikom pastelu. Otto i Olga živjeli su u zgradi iznad Kazališne kavane, a 1929. godine dobili su sina Marija Antoninija, koji je postao arhitekt i jedan od najvećih majstora za modernističke interijere 1950-ih i 1960-ih godina prošlog stoljeća.

Tijekom cijeloga života Olga će ostati trajnim mu nadahnućem, njegova ikona kao što je lijepa i moderna žena ikona art deco stila, pa će s brojnih naslovnica „Svijeta“ promovirati simbole modernog vremena u liku žene.

Željka Kolveshi, “Otto Antonini: Zagreb i “Svijet” – “Svijet” i Zagreb dvadesetih…”, Muzej grada Zagreba

Družio se s visokom elitom…

Autor je mnogih portreta iz zagrebačkog visokog društva.

Već svojim podrijetlom nije dobio osigurane privilegije visokog građanskog i aristokratskog sloja kojem se priklonio stekavši prijatelje iz tog okružja. No, to nije bila prava slika njegova života jer je živio na njihov način bez stvarne podloge prirodno osiguranog statusa i bogatstva. Družio se s veleposjednicima, gospodarstvenicima, bankarima i dioničarima a, fotografije njihovih raskošnih i otmjenih stanova objavljivane su u “Svijetu”, dok je on sam s obitelji uvijek živio u unajmljenom stanu. Njegov stan nije bio raskošno uređen kao njihovi stanovi s pozlatama neostilova, niti je bio primjeren suvremenoj modi vremena. Uglavnom su prevladavale stvari koje je naslijedio od roditelja i stoga su one stvarale ugođaj prošlih vremena.

Željka Kolveshi, “Otto Antonini: Zagreb i “Svijet” – “Svijet” i Zagreb dvadesetih…”, Muzej grada Zagreba

l
izvor: Ženski list, siječanj 1933.

Poznati su njegovi portreti Stjepana Radića, koji je izašao u Svijetu u povodu Radićeve smrti 1928. godine, te Ivane Brlić-Mažuranić.

Časopis SVIJET iz 1928 godine!!
Naslovnica Svijeta 18. kolovoza 1928. godine, izvor: njuškalo.hr
Picture of Ivana Brlić Mažuranić, portret: Otto Antonini, autor - razglednica
izvor: bibliofil.hr

Prvu samostalnu izložbu, većinom s portretima, imao je 1932. godine  u salonu ULRICH u Zagrebu. Također, od 1932. godine postao je članom novoosnovanog Kluba Zagrepčana, prvi hrvatski scenograf i kroničar društva Zagreba.

U privatnom životu gentlemen, bonvivan, svjetski čovjek koji govori dva strana jezika, ljubitelj mode, arhitekture te novih modernih dostignuća (automobila, radioprijamnika i sl.).

Romeo Visković, Ivo Visković, “Oni su dizajnirali hrvatske marke 1918.-1919. i 1941.-1945.”, Zadarski filatelist: Glasilo Hrvatskog filatelističkog društva Zadar, br. 13, Zadar 2010.

Oslikavanje crkava, grafički listovi, osnove za reklamu i publicistiku…

Oslikao je zidne slike Sv. Franjo dobiva oprost od Porcijunkule u Franjevačkoj crkvi u Zagrebu 1920. godine i Sveto Trojstvo u crkvi Sv. Vinka Paulskog u Zagrebu 1925. godine (pokrivena žbukom).

Valja spomenuti i da je radio grafičke listove, najviše litografije, osnove za reklamu i publicistiku, zabilješke s dobrovoljnih radova na Auto-putu i nacrte za poštanske markice.

Reklama, ALEXIPON, čiji je autor O. Antonini, oko 1934. godine, izvor: Aukcijska kuća Barac & Pervan; barper.com

Poštanske marke

Otto Antonini autor je brojnih rješenja za poštanske marke, na kojima je radio od 1918. do 1952. godine.

Godine 1919. naslikao je alegorijski lik mornara sa zastavom u nizu maraka Državne pošte Hrvatske, nominalne vrijednosti 10, 20, 25 i 45 filira na tri ploče. Iste marke razlikuju se po debljini papira i u nijansama boja. Ta marka bila je u uporabi na području tadašnjeg Kraljevstva SHS.

Povodom Druge filatelističke izložbe Hrvatskog filatelističkog saveza u Zagrebu, u ožujku 1941.godine izložene su marke koje je oslikao zajedno s poznatim europskim graverom Karlom Seizingerom. Marke prikazuju Kamenita vrata i Staru katedralu u Zagrebu.

Vrijeme NDH

Za vrijeme NDH (1941.-1945.) Antonini se posvetio izradi poštanskih maraka i postao jedan od vodećih dizajnera maraka NDH. Na preporuku Seizingera, Antoniniju je Hrvatski filatelistički savez dodijelio izradu crteža za prvo redovno izdanje franko maraka NDH i tako je nastavljena njihova suradnja započeta izradom maraka koje prikazuju Kamenita vrata i Staru katedralu.

Prvo redovno izdanje franko maraka NDH (1941.-1943.) poznato je pod nazivom Krajobrazi. Antonini je dizajnirao 15 od 18 maraka.

Na temu Crvenog križa Otto Antonini dao je likovna rješenja za dva dobrotvorna niza i doplatnu marke. Prvi dobrotvorni niz, s doplatom u korist Crvenog križa 1941. godine, prezentira hrvatsku muške narodnu nošnju.

Drugi dobrotvorni niz, 1942. godine, sadrži hrvatsku žensku narodnu nošnju.

Doplatna marka, bez nominalne vrijednosti 1942. godine, prikazuje medicinsku sestru i ranjenika.

1945. nakon dolaska komunista na vlast izbačen iz kruga kulturne djelatnosti, ali njegov rad je i dalje ostao dominantan. Preminuo je u veljači 1959. godine u Zagrebu, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Krajem 2006. godine Muzej grada Zagreba priredio je izložbu Otto Antonini: Zagreb i “Svijet” – “Svijet” i Zagreb dvadesetihčiji je cilj bio dočarati duh vremena dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Brojni portreti koje je naslikao bili su – ili više nisu – u domovima njihovih vlasnika, a ilustracija kojom se stalno obraćao najširoj publici dugo vremena nije imala pravog odjeka u našoj domaćoj likovnoj kritici. Svrstavana u “nižu” umjetnost zbog svoje izvorne namjene za novine i zato kratkotrajnog vijeka, nije uvrštavana u umjetničke preglede razdoblja, a Antoninija se kao autora i ne spominje. To je posve neopravdano, prvenstveno poradi visoke kvalitete (uz oscilacije zbog velike produkcije), ali još i više zbog utjecaja na formiranje estetike masovne kulture za brojne konzumente novinskog medija.

Željka Kolveshi, “Otto Antonini: Zagreb i “Svijet” – “Svijet” i Zagreb dvadesetih…”, Muzej grada Zagreba

Preporuka za čitanje:

Romeo Visković, Ivo Visković, “Oni su dizajnirali hrvatske marke 1918.-1919. i 1941.-1945.”, Zadarski filatelist: Glasilo Hrvatskog filatelističkog društva Zadar, br. 13, Zadar 2010.

Facebook Comments
Nikolina Solić