„Odbor zagrebačkih gospođa za ratnu pripomoć“ (prethodni članak “Vojnik uz vojnika” – savez žena u Velikom ratu) osnovan kao svojevrsni odgovor ženskih društava na ratno stanje bio je zadužen za sakupljanje novčanih donacija kao i raznih potrepština za vojnike i njihove obitelji. Odbor je jedini bio ovlašten za organiziranje bolničke službe, kao i preuzimanje prinosa za „Crveni križ“ kraljevina Hrvatske i Slavonije.
Osim toga, morali su mu se predati svi do tada sakupljeni prinosi, kao i oni budući. Sabirno mjesto bile su prostorije Odbora u Berislavićevoj ulici broj 2, koje su za sakupljanje sredstava bile dostupne od 9 do 12 sati ujutro te od 16 do 19 sati navečer. Odbor se trudio raditi transparentno, objavljujući sve sakupljene prinose u tadašnjim glasilima. Tako već 25. kolovoza iste godine, dakle šesnaestak dana od obavijesti o osnutku Odbora, novine obavještavaju da je sakupljeno 612 kruna i 28 filira. S vremenom, radi ratnih vijesti i pomanjkanja mjesta u glasilima, nije više objavljivano koliko je točno donacija sakupljeno, već su izdvajane samo velike donacije.
Šivanje rublja, briga o djeci i ženama
Građani Zagreba, ali i cijele Hrvatske i Slavonije potrudili su se olakšati posao Odboru. Krajem rujna 1914. godine za rad Odbora i „Crveni križ“ sakupljeno je 26 318 kruna i 52 filira, te bolnicama predano 7216 komada rublja. Odbor se pobrinuo i za to da bolnice ne oskudijevaju s medicinskom opremom, kao i ostalim potrepštinama. Građanke su volonterski šivale rublje u prostorijama „Gospojinskog kluba“ u Marovskoj, danas Masarykovoj ulici pod vodstvom „Odbora za promicanje narodne umjetnosti“, kao i sestre milosrdnice u svom samostanu. „Gospojinsko društvo za uzdržavanje pjestovališta“ vodilo je neprekidnu brigu o djeci, dok je „Odbor za pripomoć“ osim novčane pomoći tražio i pronalazio načine za zaradu ženama kako ne bi krenule stranputicom i zarađivale na razne nemoralne načine.
Zabijanje čavala kao oblik humanitarne akcije
U ratno doba u gradovima Monarhije s Bečom na čelu popularan je bio koncept aktivizma u kojem se u drvenu konstrukciju zabijao čavao koji se kupovao, a sakupljeni iznos bio je namijenjen u humanitarne svrhe. „Odbor za pripomoć“ je 1915. pred Jelačićevim spomenikom na zapadnoj strani trga, u posebnom paviljonu postavio „Spomen lipu u korist siročadi i udovica palih hrvatskih junaka 1914.-1915.“. Čavao se prodavao po jednu krunu, te se upisivalo u spomen knjigu.
Svečano otvorenje paviljona Spomen lipe
Svečano otvorenje paviljona predstavljalo je poprilično važan društveni događaj za Zagrepčane. Okupili su se dostojanstvenici te ban Skerlecz koji je prolazio kroz kordon veterana, dok je okupljene animirala tada omiljena glazba 25. domobranske pješačke pukovnije. Nastupali su i pjevači pjevačkih društava „Kola“, „Slobode“ i „Sloge“ pjevajući hrvatsku himnu. U govorima baruna Skerlecza i biskupa Dominika Premuža (1861.-1934.) koji je blagoslovio lipu posebno se isticala uloga „Odbora za pripomoć“, ali i ljepota tog veselog društvenog događaja prijeko potrebnog u ratno doba. Kako izvještava Jutarnji list paviljon Spomen lipe bio je poprilično dobro posjećen. U posjetima su prednjačila ženska društva poput „Gospojinskog kluba“ pod vodstvom predsjednice Malvine Holjac, „Evangeličko gospojinsko društvo“ s predsjednicom gospođom Bayer, kao i „Izraelitsko gospojinsko društvo Helene Pristerove“ koje je predvodila predsjednica gospođa Jakoby. Sačuvan popis imena i obitelji koje su sudjelovali u akciji pozamašan je jer se među njima nalaze plemićka, građanska i seljačka imena i prezimena. Posebno dirljivi su „potpisi“ križićem. Oni najsiromašniji, najneobrazovaniji članovi društva odrekli su se možda i vlastitog obroka kako bi pomogli svojoj zemlji i sugrađanima. Iako su ostali bezimeni, njihova žrtva nije ostala nezapamćena.
Sama „Spomen lipa“ zaživjela je diljem Hrvatske i Slavonije, tako da su se postavljale i u Osijeku, Ogulinu i Karlovcu. Paviljon zagrebačke „Spomen lipe“ razmontiran je 1918. godine, a građa prodana gradskom poglavarstvu za 250 kruna naredne godine.
Humanitarne zabave i zabave za osnaženje duha
„Odbor za pripomoć“ ipak nije bio samo humanitarno, već i društvo koje se trudilo oživjeti društvenost grada. Tako je u svibnju 1916. godine organizirana zabava na Strossmayerovom šetalištu i parku na Griču. Gornjogradsko šetalište i park bili su obasjani mnoštvom lampica, stvarajući ugodan doživljaj, te psihološki pozitivan učinak na građane koji su makar na trenutak mogli zaboraviti ratnu svakodnevicu.
Osim toga, članice su često organizirale vrtne zabave u korist djece poginulih vojnika poput one održane u lipnju 1917. godine u Streljani. Kao specijalitet posluživan je „ratni gulaš iz poljske kuhinje“ te meso s ražnja i ostali mesni proizvodi. Zanimljivo je kako su radi nestašice brašna uzrokovane nemogućnošću obrađivanja polja, posjetitelji bili unaprijed upozoreni da kruh ponesu od kuće.
Žene su u Prvom svjetskom ratu spašavale ekonomiju uključiviši se u tržište rada, spašavale su živote te pomagale stanovnike koje su mučili socijalni problemi, ali i bodrile građane Zagreba u tmurnim ratnim danima. Preuzele su brigu za njihovu duševnu dobrobit i psihološko stanje organiziravši zabave kao rijetke trenutke potpune opuštenosti koji su im davali snagu za nastavak sudjelovanja u humanitarnom radu.
Izvori:
Iskaz Odbora gospodja za ratnu pripomoć“, Novosti (Zagreb), 25.8.1914., Stare hrvatske novine
“Ratna pripomoć“, Novosti (Zagreb), 25.8.1914., Stare hrvatske novine
“Zagrebačke gospodje i rat“, Jutarnji list (Zagreb), 9.8.1914., Stare hrvatske novine
“Hrvatske žene i rat“, Obzor (Zagreb), 23.9.1914., Stare hrvatske novine
“Ratna spomen- lipa u Zagrebu“, Ilustrovani list (Zagreb), 8.5.1915., Stare hrvatske novine
Aleksandra Muraj, Zagrebačka blagdanska ozračja : slavlja, priredbe, zabave na početku 20. stoljeća, Zagreb : AGM : Institut za etnologiju i folkloristiku : Muzej grada Zagreba, 2013.
