Ana Kaniški

Magistra povijesti umjetnosti i portugalskoga jezika i književnosti, kustosica. Kad ne radi, u slobodno vrijeme surađuje na izložbama, te istražuje, piše i objavljuje o povijesno-umjetničkim temama. Na portalu stvara umjetničku topografiju grada Varaždina.
Ana Kaniški

Na varaždinskome groblju, tome neobičnom, ali svjetski čuvenome spomeniku baroknoga grada, svega dvije šljunčane uličice desno od odarnice, na nadgrobnoj ploči grobnice od očiju prolaznika djelomično sakrivena visokim i izduženim ošišanim zimzelenim tujama, na malom i niskom kamenom postolju – odmara djevojka, u kontemplativnoj mirnoći, spokoju. Takvom ju je oblikovao hrvatski kipar Antun Augustinčić, i na ovalnom postolju uz svoje prezime dodao joj i godinu postanka, 1938. Njezin brončani odljev prolaznike podsjeća na pokojnika Bogdana Svobodu i, s minućem vremena, kao nadgrobni spomenik, na ostale članove te znamenite varaždinske obitelji. 

Antun Augustinčić: Nadgrobni spomenik Bogdana Svobode u Varaždinu 1
Grobnica obitelji Svoboda, varaždinsko groblje (foto: Ana Kaniški, 1. prosinca 2017.)

Na varaždinskome groblju, tome neobičnom, ali svjetski čuvenome spomeniku baroknoga grada, svega dvije šljunčane uličice desno od odarnice, na nadgrobnoj ploči grobnice od očiju prolaznika djelomično sakrivena visokim i izduženim ošišanim zimzelenim tujama, na malom i niskom kamenom postolju – odmara djevojka. Vječno sjedi, neznatno primaknuta unaprijed, k torzu privučenih nogu, prekriženih stopala, ljevice nježno položene preko koljena, dlana koji opušteno visi preko desnog koljena, desnicom položene preko lijeve nadlaktice. Na nadlanicu ljevice pažljivo je položila svoju glavu, duge kose koja manjim uvojcima uokviruje njezino nježno lice punih obraza, malih usana, pravilnog nosa i malih očiju, sklopljenih. Bosonoga djevojka nosi halju dugih rukava, sitnih nabora koji joj sakrivaju noge. Sjedi na ovalnom postolju, u kontemplativnoj mirnoći, spokoju. Brončana je to skulptura. Takvom ju je oblikovao hrvatski kipar Antun Augustinčić, i na ovalnom postolju uz svoje prezime dodao joj i godinu postanka, 1938. Njezin brončani odljev prolaznike podsjeća na pokojnika Bogdana Svobodu i, s minućem vremena, kao nadgrobni spomenik, na ostale članove znamenite varaždinske obitelji.

Antun Augustinčić: Nadgrobni spomenik Bogdana Svobode u Varaždinu 2
Antun Augustinčić, Nadgrobni spomenik Bogdana Svobode, 1938., bronca, visina 80 cm, varaždinsko groblje (foto: Ana Kaniški, 1. prosinca 2017.)

SVOBODIN POLITIČKI ANGAŽMAN

Njezini istaknuti članovi su Bogdan Svoboda i njegovi sinovi, Branko i Vlado. Hrvatsko šumarsko društvo u svoj Imenik hrvatskih šumara, »svih stručno školovanih šumara« od lugara pa naviše »koji su ikada djelovali u Hrvatskoj«, uključilo je Bogdana Svobodu (Sveti Ivan Zelina, 26. srpnja 1871. – Varaždin, 17. ožujka 1936.), šumara koji je studij šumarstva na Kraljevskome gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima završio 1892. godine. Čita se, od 1897. godine službovao je kao kraljevski šumar u Draganićima, a od početka XX. stoljeća kao gradski šumarski nadzornik u gradu Varaždinu, gdje je i umirovljen u svojstvu šumarskog inspektora. Potpuniji podaci o životu i djelu Bogdana Svobode doznaju se iz njegova nekrologa, objavljenog u novinama Varaždinske novosti (br. 329., 19. ožujka 1936., pg. 1-2). Njegov život, zaposlenje (susljedno time i premještaji u hrvatske gradove) i djelo izravno su povezani s njegovim političkim angažmanom: za studija bio je zanesen idejama biskupa Strossmayera o Hrvatskoj kao ravnopravnoj zemlji u Jugoslaviji, da bi se za službovanja u Draganićima istaknuo kao oštar protivnik mađarona zbog čega 1905. godine biva premješten u Krapinu i, poslije, u Varaždin, gdje se priklonio pravaškim stavovima dr. Pere Magdića i Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Pisac nekrologa nastavlja, za pada Austro-Ugarske Monarhije, Bogdan Svoboda biva izabran za potpredsjednika Odbora Narodnoga vijeća u Varaždinu i zadužen za organizaciju narodne garde. Pristupivši novoj, Jugoslavenskoj demokratskoj stranci, izabran je za potpredsjednika mjesne organizacije i predsjednika kotarske organizacije (njezin kandidat za narodnoga zastupnika), od 1923. godine priklonio se grani stranke koja će četiri godine poslije, s Radićevom Hrvatskom seljačkom strankom, stvoriti Seljačko-demokratsku koaliciju. Pisac nekrologa zaključuje da je Bogdan Svoboda, glede političkoga angažmana, od 1925. do svoje smrti, bio »u opoziciji«. 

SVOBODIN DOPRINOS KULTURI I GOSPODARSTVU VARAŽDINA

Uz ovaj, Bogdana Svobodu veže se i angažman u gospodarskom i kulturnom životu Varaždina. Po dolasku u Varaždin, pristupio je Hrvatskom sokolu na mjesto podstaroste; za Prvoga svjetskog rata, na mjesto staroste. Od 1908. do 1923. vršio je dužnost predsjednika Dobrovoljnog vatrogasnog društva (tu su dužnost naslijedili njegovi sinovi, Branko za vrijeme Drugoga svjetskog rata, i Vlado, u desetljeću nakon rata). Dao je izniman doprinos novinstvu Varaždina. Poslije Velikog rata u svojoj Narodnoj tiskari tiskao je novine Volju naroda, službeno glasilo demokratske stranke. Krajem 1929. godine pokrenuo je list Varaždinske novosti, Nezavisno hrvatsko glasilo, kojim su se izražavali stavovi protiv šestosiječanjske diktature. Taj tjednik, kojem je ubrzo postao i glavnim urednikom, izlazio je neprekidno do početka Drugoga svjetskog rata. Glede doprinosa gospodarstvu, šumar Bogdan Svobodan novim nasadima drveća povećao je opseg šume tadašnje gradske općine. Djelomice je zastupnike Grada Varaždina zainteresirao da u gradu osnuju industriju putem koje će ostvariti dobit, ali i zaposliti radnike, pa su 1910. godine osnovali ciglanu »Dubravku«.

Antun Augustinčić: Nadgrobni spomenik Bogdana Svobode u Varaždinu 3
Antun Augustinčić, Nadgrobni spomenik Bogdana Svobode, 1938., varaždinsko groblje, detalj: signatura i datacija (foto: Ana Kaniški, 1. prosinca 2017.)

ODMARANJE – JEDNO U NIZU AUGUSTINČIĆEVIH RADOVA

Prema dosadašnjim izvorima, ne znaju se okolnosti pod kojima su se putevi obitelji Svoboda sreli s putevima Antuna Augustinčića. S obzirom na kiparevu signiranu dataciju spomenika (1938.), vjerojatno su se presjekli poslije smrti Bogdana Svobode. Možda je to bilo u prosincu 1936. godine kada je Augustinčić u Varaždinu predstavljao svoja kiparska djela na XI. izložbi hrvatskih umjetnika, među njima vjerojatno i model ili brončani odlijev varaždinske ili pak sličnih skulptura, s kojima Svobodin spomenik Odmaranje (bronca, v. 80 cm) dijeli vrlo slične značajke. Naime, u nizu je nekolicine Augustinćićevih radova: Odmor (1929. v. 51 cm, sadra, Zbirka hrvatskog kiparstva od XIX. do XXI. stoljeća, Gliptoteka), Ženski akt (1930-ih, visina 86 cm, sadra, Zbirka hrvatskog kiparstva od XIX. do XXI. stoljeća, Gliptoteka) koji je najvjerojatnije poslužio kao model za brončanu skulpturu Tuga (nadgrobni pomenik obitelji Vajda, Mirogoj). Varaždinsko Odmaranje i brončana skulptura Odmor / Usnula djevojka (1935., visina 80 cm, bronca, Galerija Antuna Augustinčića u Klanjcu) izliveni su prema istom modelu. Izgleda da je Augustinčić za nadgrobne spomenike namijenio skulpture voluminoznih sjedećih poluležećih figura, u odmoru, snu, sjeti. Varaždinska graciozna djevojka jedini je Augustinčićev sačuvani spomenik u Varaždinu.

Facebook Comments