Dvadesetog lipnja 1928. godine dogodio se jedan od najpoznatijih atentata u hrvatskoj povijesti. Naravno, riječ je o atentatu na zastupnike Hrvatske seljačke stranke  prilikom kojeg su dvojica umrla na mjestu a sam Stjepan Radić je smrtno ranjen. Riječ je o jednom od ključnih događaja koji je nezaobilazan dio, kako u kurikulumu, tako i u nastavi povijesti. Ovaj se događaj ne poučava kao incident izdvojen iz konteksta, nego je za njegovo razumijevanje ključno obratiti pažnju na uzroke kao i kasnije dalekosežne posljedice. Ako je učenik u stanju na takav način tumačiti kako ovaj, tako i bilo koji drugi povijesni događaj, postignut je jedan od osnovnih ciljeva nastave povijesti – kod učenika je razvijeno povijesno mišljenje.

Kako bi naveli učenike na savladavanje vještina koje spadaju u zahtjevnije kognitivne kategorije, jedna od ključnih stvari je intrinzična (unutarnja) motivacija. A najbolji put za postizanje toga je pobuditi kod učenika osobni interes za temu, što se može postići igranjem uloga, za što je naslovna tema iznimno pogodna budući da su dostupne stenografske bilješke stvarne sjednice Narodne skupštine u Beogradu tog 20. lipnja 1928. Kako bi uživljavanje bilo još živopisnije, nastavnik može pripremiti rekvizite; jastuk za Radićev veliki trbuh, kravate, revolver i sl.

U nastavku prilažemo prilagođeni tekst stenografskih bilježaka, prijedlog podjele uloga kao i video-primjer izvedenog projekta koji može poslužiti kao motivacija za ovu radionicu, ili pripremu slične iz neke druge povijesne teme.

Stenografske bilješke beogradske Narodne skupštine - prilagođen tekst