O tome što je umjetnost i umjetničko djelo u suvremenom svijetu te što je to umrežena slika govori povjesničarka umjetnosti Maja Stanković u članku “Umreženo djelo u umjetničkom svijetu” (2016.).

“Primjer rada koji mrežno funkcionira predstavlja i rad America (2016.). U pitanju je WC školjka od čistog 18-karatnog zlata koja je postavljena u toaletu muzeja Guggenheim umjesto standardne keramičke školjke čiju je funkciju zadržala. Poveznice za razumijevanje rada jesu prije svega Duchampova Fontana (1917.) i Kafkina priča od koje je preuzet naziv rada (1911. − 1914.); zatim, spomenuta retrospektiva održana u istom muzeju 2011./2012.; tu je i časopis Toiletpaper u kojem je Cattelan suurednik i koji se bavi suvremenom kulturom i pop-nasljeđem.”

installation-maurizio-cattelan-america-ph003
Installation view, Maurizio Cattelan: “America”, Solomon R. Guggenheim Museum, New York, September 15, 2016–September 15, 2017. Photo: Kristopher McKay 

“Činjenica da je rad realiziran u godini predsjedničkih izbora u Americi u jeku kampanje Donalda Trumpa predstavlja još jednu poveznicu, prije svega kroz reprezentaciju krupnog kapitala oličenog u samom Trumpu i pozlaćenim dekoracijama interijera njegovih vila, aviona i toaleta. U službenom priopćenju muzeja povodom postava rada nalazi se objašnjenje da je u pitanju reakcija na umjetničko tržište i da je rad usmjeren na onih „99 %” koji si ne mogu priuštiti skupocjena umjetnička djela (i pozlaćene toalete). Time se stvara poveznica prema pokretu Occupy Wall Street (2011), ali i prema tome da je sam Cattelan jedan od deset najbolje plaćenih umjetnika, čiji je rad Him (2001.), skulptura malog Hitlera koji kleči, prodan za 17 milijuna dolara (2016.). Na to se nadovezuje i činjenica o nepostojanju podataka o cijeni realizacije rada, ali i provizorni proračuni dobiveni na osnovi usporedbe s težinom keramičke WC školjke. Rad se na taj način paradoksalno referira i na porast socijalne nejednakosti i „američki san“ o jednakosti i podjednakoj šansi za sve, što je doslovno provedeno u načinu funkcioniranja rada i njegovoj dostupnosti svima. I ne samo to već, po izjavi samog umjetnika, to postaje umjetnički rad jedino ako ostvaruje svoju funkciju.”

“Cattelanova je Amerika umjetnički rad jedino ako promatramo „iz mreže“, kao čvorište u kojem se presijecaju značenja koja dolaze iz različitih registara: umjetničkog (avangarda, Duchamp, Gober, Manzoni, Levine…), političkog (Trump), socijalnog („američki san“, Occupy Wall Street), financijskog (tržište, kapital…), ekonomskog („1 %“)… U protivnom to je samo WC školjka i uz to što je od čistog 18-karatnog zlata.

(…) Na početku 21. stoljeća umjetnost je dio globalnog, pluralističkog, postinformatičkog društva u kojem je sustav zamijenila mreža, a definirane kategorije – fluidna određenja. Umjetnici u svojem radu, ne samo da upotrebljavaju neumjetničke predmete, što je uvela avangarda, već preuzimaju postupke, strategije i prakse iz svih drugih neumjetničkih registara, tako da često nema nikakvih vidljivih, opipljivih razlika u odnosu na neumjetničko, kao što je slučaj i s Cattelanovom Amerikom, što je povod za čuveni argument protiv suvremene umjetnosti: „danas sve može biti umjetnost“.

Danas zaista sve može biti umjetnost, ali nije. Ono što konstituira tu razliku jest mreža unutar koje se producira smisao tako da isti predmet, izvedba, snimka ili tekst u određenoj mreži može funkcionirati kao umjetnički rad, a izvan nje kao nešto sasvim drugo.”

(Maja Stanković, “Umreženo djelo u umjetničkom svijetu” U: Život umjetnosti: časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, vol. 99., no. 2., 2016.)

Više o umreženoj slici, razlici suvremene od moderne umjetnosti i povezanosti između suvremene umjetnosti i digitalne humanistike pročitajte u članku Maje Stanković “Umreženo djelo u umjetničkom svijetu” (2016.).

Preporuka za čitanje

Maja Stanković, “Umreženo djelo u umjetničkom svijetu” U: Život umjetnosti: časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, vol. 99., no. 2., 2016.