Nikolina Solić

Godine 1892. otvoren je Ženski licej koji je objedinio nastavu više djevojačke škole i strukovne škole za djevojke. Od 1901. godine, kraljevskim dekretom, učenicama s Liceja dopušten je upis na Mudroslovni fakultet Kr. Sveučilišta Franje Josipa I. (današnji Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), a nakon Prvog svjetskog rata dobivaju pravo upisa na pravne, tehničke, rudarske, veterinarske i teološke fakultete. U školskoj godini 1901/1902. upisane su prve studentice Mudroslovnog fakulteta. To su bile Milka Maravić i Vjera Tkalić, koje su upisale prirodne znanosti, i Milica Bogdanović koja je upisala povijest i geografiju. One su u hrvatskoj povijesti poznate kao prve studentice Zagrebačkog sveučilišta koje su studij upisale iste godine kada im je zakonski to dopušteno.

Obrazovanje i profesorska karijera

Milica Bogdanović rođena je 1882. godine u Linzu te je kći srpskog povijesnog pisca Simeona (Siniše) Bogdanovića (1833.-1909.). Godine 1900. završava Ženski licej u Zagrebu, a godinu dana nakon toga maturirala je u Drugoj klasičnoj gimnaziji. Nakon što je diplomirala povijest i zemljopis, doktorirala filozofiju je 1906. godine, a svoju doktorsku radnju obranila je temom Car Julijan Apostat prema hrišćanstvu. Time je postala prva žena koja je doktorirala filozofiju i postala doktor znanosti na Zagrebačkom sveučilištu. Od 1906. godine bila je nastavnica na zagrebačkom Liceju, a od 1919. do 1932. godine profesorica u Prvoj ženskoj gimnaziji. Do umirovljenja 1940. godine radila je u Muškoj realnoj gimnaziji u Banja Luci i u Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Vrijeme Drugog svjetskog rata provela je u Beogradu, a od 1949. godine radila je u Patrijaršijskom arhivu u Srijemskim Karlovcima. Od 1958. godine živjela je u Beogradu gdje je i preminula 1973. godine. Svoju profesorsku karijeru obogatila je i znanstvenim radom objavljujući članke i knjige iz povijesti i književnosti, a u književnoj kritici isticala se kao poznavateljica ruske književnosti, posebice života i djela Lava Nikolajeviča Tolstoja.

doktorat milica

Diploma Milice Bogdanović, doktorat 1906.

Borba protiv prostitucije i trgovine ženama

Osim što je bila intelektualka bila je i civilna aktivistkinja koja se borila za boljitak žena, ponajviše mladih djevojaka, siromašnih i nezaposlenih žena, s ciljem da ne postanu žrtve prostitucije i trgovine ženama. O tome svjedoče njezina predavanja pod nazivom O trgovini djevojkama i o zaštiti njihovoj, održanih 1929. godine u Zagrebu. U njima ističe rad i djelo Josephine Butler, ideje abolicionističkog pokreta i „Međunarodnog saveza Prijateljica djevojaka“ te opasnosti i posljedice trgovine ženama. Svoja predavanja zaključila je pozivom upućenom javnosti da se informiraju o navedenim problemima, točnije da treba pisati o tome u dnevnom tisku i organizirati javna predavanja. Posebno se obraća ženama agitirajući na žensku solidarnost i borbu za žensku emancipaciju:

Teška je borba, koja tu treba, teška jer traži mnogo bezobzirnosti prema sebi, prema društvenim predrasudama, mnogo istinitosti i ustrajnosti i pronicavosti…Dok ima još i jedna žena za koju čovjek ne može biti pošteno uvjeren da bi i bez one gadne trgovine i svih njenih ogranaka propala, nemamo prava, da se umirimo; naročito ne mi žene. Kakva je to istinska emancipacija, kad mirno trpimo, da se oko nebrojenih sestara naših razapinju mreže najsramnijeg ropstva?

Osim spomenutih predavanja osnovala je zagrebačko „Društvo prijateljica mladih djevojaka“ 1926. godine (od 1931. godine društvo nosi naziv „Zaštitnice djevojaka“) čiji je cilj bio zaštititi mlade djevojke i žene, posebice nezaposlene, siromašne i pridošlice iz manjih okolnih mjesta, da postanu žrtve prostitucije i trgovine ženama.

Društvena i socijalna aktivnost

Na mjestu predsjednice društva „Zaštitnice djevojka“ dr. Bogdanović bila je do 1936. godine. U tom periodu društvo je otvorilo i uredilo društveni Dom u kojem su žene mogle pronaći  prenoćište ili smještaj tijekom duljeg boravka u gradu Zagrebu, organiziralo edukativna i zabavna predavanja za svoje članice i štićenice (iz područja zdravstva, higijene, geografije, povijesti, fizike i zaštite djevojaka od prostitucije i trgovine ženama) te pomagalo mladim djevojkama i ženama pronaći zaposlenje i tako im omogućiti siguran život. S mjesta predsjednice „Zaštitnica djevojaka“ odstupila je 1936. godine zbog preopterećenosti drugim obvezama i zbog novog posla na mjestu profesorice u Muškoj realnoj gimnaziji u Banja Luci. No, u radu društva i dalje je sudjelovala potpomažući ga svojim znanjem i novčanim donacijama. Koliko je za djelovanje društva značio njen rad, svjedoči oproštajno pismo ostalih članica upravnog odbora od nje:

U Vama gubi naš odbor marljivu saradnicu, uvijek spremnu preuzeti posao i zdušno ga izvršiti. Veseli nas da ćete idejno ostati uz nas…uvjereni smo da ćete svojim marljivim načinom propagiranja naših ideja doprinijeti i proširenju tih ideja i time povećati broj članica. Mi Vam danas sa našeg sastanka zahvaljujemo na Vašem radu i na savjetima kojima ste doprinijeli prosperitetu našeg društva, uvijek prožeti dubokim čovjekoljubljem. Sve Vaše želje ćemo ispuniti čim bude moguće.

Dr. Bogdanović osnovala je i „Društvo za pomaganje sirotinje i suzbijanje prosjačenja“ 1934. godine u Zagrebu s ciljem razvijanja sustava pomoći i skrbi o siromasima i prosjacima. Posebnu brigu društvo je vodilo u sprečavanju skitnje i prosjačenja djece i maloljetnika. U tom duhu 1934. godine pokrenuta je akcija za zbrinjavanje ulične djece u Zagrebu u kojoj su sudjelovala brojna zagrebačka dobrotvorna društva (primjerice „Udruženje za individualni odgoj i nastavu mladeži u Zagrebu“, „Teozofsko društvo“, „Zaštitnice djevojaka“, „Udruga za našu djecu“ i Središte za socijalno-higijenski rad sestara pomoćnica). Od 1936. godine društvo se nazivalo „Socijalna zaštita“ te svoj rad većinom usmjerava prema Domu za stare i nemoćne u Loboru.

S druge strane, dr. Bogdanović sudjelovala je u brojnim međunarodnim konferencijama te je poticala reformu karitativnog i socijalnog rada tridesetih godina prošlog stoljeća. Sudjelovala je u osnivanju Središnje socijalno-obavještajne stanice i u radu Radnih zajednica (1934.), čiji je cilj bio da si društva srodnih karitativno-socijalnih ciljeva međusobno pomažu i nadopunjuju se kako bi što uspješnije izvršavali svoje zadatke i kako bi se usustavio državni socijalni i karitativni rad. Nažalost, arhivska građa Socijalnog odsjeka uprave grada Zagreba nije sačuvana, stoga nije moguće saznati na koji način je gradska uprava odgovorila na navedene inicijative.

Prve studentice

Doprinos dr. Bogdanović

Milica Bogdanović je tijekom studija bila dva puta nagrađena za poseban doprinos na seminarima povijesti, prva je diplomirana povjesničarka i prva žena koja je doktorirala na Zagrebačkom sveučilištu. Svoju profesorsku, znanstvenu i prevoditeljsku karijeru oplemenila je predanim, društvenim i aktivnim djelovanjem. Svojim radom, znanjem i voljom pridonijela je razvoju socijalne zaštite žena, djece i prosjaka te je svojim djelom i predavanjima O trgovini djevojkama i o zaštiti njihovoj nastojala proširiti ideje abolicionističkog pokreta na prostor Kraljevine Jugoslavije. Time je ostavila značajan i hvalevrijedan trag u društvenoj, socijalnoj i  ženskoj povijesti grada Zagreba.

Preporuka za čitanje:

Milica Bogdanović, O trgovini djevojkama i o zaštiti njihovoj. Zagreb: Tisak Zaklade Tiskare Narodnih Novina, 1929.

Korištene fotografije i citati:

Fotografija 1. Prve studentice Mudroslovnog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta, Vjera Tkalić, Milka Maravić i Milica Bogdanović: preuzeto iz: Barbara Blasin, Igor Marković, Ženski vodič kroz Zagreb (Zagreb: Meandar, 2006.), 103.

Fotografija 2. Diploma Milice Bogdanović, doktorat 1906.: preuzeto iz: Barbara Blasin, Igor Marković, Ženski vodič kroz Zagreb (Zagreb: Meandar, 2006.),106.

Citat 1. Milica Bogdanović, O trgovini djevojkama i o zaštiti njihovoj (Zagreb: Tisak Zaklade Tiskare Narodnih Novina, 1929), 18.

Citat 2. Hrvatska-Državni arhiv u Zagrebu-779-Zaštitnice djevojaka, Opći spisi, kut. 2, sig. 15: 21/39.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Facebook Comments