Kako biste riješili problem ponavljajućih kažnjenika? 34% kažnjenika iz Lepoglave, Mitrovice, Gospića i ženske kaznionice u Zagrebu bili su prema statistici iz 1892. godine – priupadnici. U isto vrijeme se na hrvatskim prostorima javlja ideja da se kažnjenicima koji su opetovano dolazili u sukob sa zakonom pomogne nadzorom i potporom nakon otpuštanja iz kaznionice. 


S razvojem građanskog društva u Hrvatskoj, od druge polovice 19. stoljeća, sve više se javljaju građanska udruženja koja su sudjelovala u zaštiti i humanitarnoj pomoći stanovništva, u razvoju kulture i kulturnih institucija ili u unapređivanju određene struke. Najbrojnija među njima bila su društva dobrotvornog (humanitarnog) karaktera. Ona su se dijelila prema vrsti aktivnosti koju su obavljali, a njihova svrha mogla se iščitati već iz njihova imena. „Društvo za podupiranje odpuštenih kaznenikah u Hrvatskoj i Slavoniji“ osnovano je 1893. godine. Kako mu i samo ime kaže, ono je bilo namijenjeno otpuštenim kažnjenicima na području Hrvatske i Slavonije. Zašto je bilo potrebe za osnivanjem takvog društva, kako je ono djelovalo i koliko je bilo uspješno u tome, saznajte u nastavku.

Prva društva za podupiranje otpuštenih kaženjenika

Krajem 1892. godine održala se skupština Pravničkog društva u Zagrebu. Na njemu je izlaganje održao Otto Krajčović Špitzer (1850.-1906.), hrvatski je pravnik i političar.

Otto Krajčović Špitzer je od 1883. godine službovao pri Predsjedništvu Zemaljske vlade kao osobni tajnik bana Hedervaryja, a od 1887. godine postao je tajnik Zemaljske vlade. Godinu dana nakon toga postao je vijećnik Banskog stola i državni nadodvjetnik. Godine 1896. naslijedio je Izidora Kršnjavoga na mjestu predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu, a od 1897. do 1903. godine bio je predstojnik Odjela za unutarnje poslove. Osim navedenog, bio je suosnivač hrvatskog ogranka Međunarodnog kriminalističkog udruženja, predsjednik „Narodnog kasina“ i potpredsjednik „Crvenog križa“. Za svoj rad odlikovan je 1902. godine Redom željezne krune II. razreda.

17429339732_bffbec9496_o
Zatvor u Richmondu, grafika iz 1862. 

Špitzer o društvima u Americi

Na navedenoj skupštini govorio je o djelovanju društava za podupiranje kažnjenika u Europi i Sjevernoj Americi.  O njihovim osnivanjima rekao je:

Proniknulo je osvjedočenje, da kazan i način njezina ovršenja neima služiti samo za pedesanje zločinca, nego da ista ima težiti i za njegovim poboljšanjem, pak da se prema tomu ima smatrati kao liek proti bolesti, koja je zločinca spopala i proti kojoj se vlastitimi silami obranih nemože; i došlo se je do uvjerenja da za promicanje ove ethičke svrhe kazni treba uplivati u poboljšavajućem pravcu na kaznenika ne samo tečajem ovršenja kazni, nego da mu i nakon odpusta iz kaznione njeku pozornost posvetiti valja.

Marville-Prison_de_la_Sante-1

Prvo takvo društvo osnovano je krajem 18. stoljeća u Sjevernoj Americi, točnije u Philadelphiji. Od 19. stoljeća takva društva osnivala su se u Engleskoj, Njemačkoj, Danskoj, Švicarskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Italiji, Švedskoj, Norveškoj i Španjolskoj. U Austriji je prvo osnovano 1846. godine, a u Ugarskoj 1874. godine, sa sjedištem u Budimpešti. Osnivatelji tih društava najčešće su bili pripadnici modernog građanstva, primjerice bogatiji trgovci, industrijalci, bankari i njihove supruge. Cilj tih društava bio je dvolik. Prvo, da sve kažnjenike koju su uspješno izvršili svoju kaznu spriječe da počine nove prekršaje ili zločine i da se sigurno povrate u „normalan“ život. Drugi cilj bio je zaštita stanovništva od novih zločina i davanje osjećaja sigurnosti stanovništvu. 

Inicijativa za osnivanjem Društva u Hrvatskoj i Slavoniji

Zatvorski sustav u Hrvatskoj i Slavoniji reformiran je za vrijeme banovanja Ivana Mažuranića (1873.-1880.), dok se reforma u Europi i SAD-u provodila početkom 19. stoljeća. Jedna od bitnih značajki te reforme je ukidanje tjelesne kazne. Propisana su dva mjesta izvršenja kazne lišenja slobode – zatvori i kaznionice.

Prema Kaznenom zakonu svaka kazna lišenja slobode dulja od 6 mjeseci morala se izvršavati u kaznionicama. U Hrvatskoj i Slavoniji djelovale su četiri kaznionice, točnije Glavna kaznionica u Lepoglavi, kaznionica u Mitrovici, Glini i Gospiću te kaznionica za žene u Zagrebu. Osim izvršenja kazne, kaznionice (ali i zatvori) su imale zadaću i rehabilitiranja kažnjenika, što je i smisao reforme zatvorskog sustava. Rehabilitacijom se nastojalo postići da kažnjenici razviju radne navike, poprave moral i ponašanje kako bi se mogli vratiti na slobodu i u „normalan“ život. Krajnji cilj bio je smanjiti broj recidivista.

Koliko je bilo recidivista?

Špitzer kao glavni razlog potrebe osnivanja društva za podupiranje kažnjenika u Hrvatskoj i Slavoniji navodi broj „priupadnika“ tj. recidivista.

Priupadnici 2

Broj “priupadnika” 1892. godine u kaznionicama  Lepoglavi, Mitrovici, Gospiću i ženskoj kaznionici u Zagrebu, izvor: Otto Špitzer, “O družtvih za podupiranje odpuštenih kaznenika”, Mjesečnik Pravničkog družtva, Zagreb 1893.

„Priupadnika“ je oko 34 % od ukupnog broja kažnjenika (1437). Valja spomenuti i da je od 1437 kažnjenika njih 541 je u starosnoj dobi između 30 i 40 godina i 450 između 20 i 30 godina. Ovi podaci dovoljan bili su razlog da se i u Hrvatskoj i Slavoniji osnuje društvo koje će poduprijeti kažnjenike u njihovom nastojanju da pronađu posao i rehabilitiraju se u društvo.

Društvo za podupiranje odpuštenih kaznenikah u Hrvatskoj i Slavoniji

Početkom 1893. godine osnovano je „Društvo za podupiranje odpuštenih kaznenikah u Hrvatskoj i Slavoniji“. Društvo je izdalo Pravila društva za podupiranje odpuštenih kaznenikah u Hrvatskoj i Slavoniji, koja su potvrđena od strane Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade i bana Hedervaryja. Iz njih možemo iščitati Društvenu svrhu, organizaciju, upravu i način financiranja.

Svrha i sjedište Društva

Društvo ima sjedište u glavnom gradu, gradu Zagrebu, a glavna svrha mu je:

…podupirati bez razlike spola definitivno ili uvjetno iz kaznionah i uzdah odpuštene osobe; na njihovu molbu nastojati da im se nadje posla i zaslužbe, ter da se tim umanji broj obćoj dobrobiti pogibeljnih osobah.

Odnosi se na kažnjenike koji su svoju kaznu izvršili u potpunosti ili uvjetno s ciljem pronalaska im zaposlenja, plaće i sredstava koji su im nužni za život. Bivši kažnjenici da bi ostvarili potporu Društva moraju se javiti dok su još u kaznionici, neposredno nakon izlaska iz nje ili najkasnije mjesec dana nakon izlaska na slobodu ukoliko u tom periodu nisu samostalno pronašli posao.

Stan, hrana i zaposlenje za otpuštene kažnjenike

Potpora Društva ostvaruje se na način da Društvo otpuštenim kažnjenicima osigurava smještaj kod gospodarah, službodavaah, obrnikah itd, koji se sami jave Društvu za primanje kažnjenika ili kod onih koje je Društvo zamolilo za pomoć. Ti gospodari, službenici i obrtnici isplaćuju i plaću za posao koji kažnjenik obavlja kod njih ili im nagradu za obavljeni rad dodjeljuje Društvo na određeno vrijeme. Osim smještaja i plaće, Društvo kažnjenicima osigurava i životna sredstva, poput pribora za rad, odjeće, hrane, zdravstvene zaštite i slično.

Koliko dugo i pod kojim uvjetima?

Svu potporu Društva kažnjenik uživa sve dok nije u stanju samostalno sebi osigurati posao, plaću i životna sredstva. Trajanje potpore uvjetovano je prije svega i ponašanjem samog kažnjenika. Potporu će na prvom mjestu ostvariti onaj kažnjenik koji je za vrijeme služenja svoje kazne pokazao dolično i uzorno ponašanje. Suprotno tome, onom kažnjeniku koji će se za vrijeme korištenja potpore ponašati nedolično i opasno ukinut će se svaka potpora.

Kako bi se međusobno osigurali gospodari, službenici, obrtnici i kažnjenici, njihov odnos regulira se poslovnim redom Društva i posebnim ugovorom između Društva i gospodara, službenika ili obrtnika. Kažnjenik ima pravo promijeniti posao i smještaj nakon tri mjeseca ukoliko za to ima valjani razlog, a ako nema i to učini prije isteka tri mjeseca onda gubi pravo na potporu Društva.

Organizacija Društva

Kada govorimo o nekom društvu osim njegovih pravila, valja spomenuti i način na koji je to društvo organizirano. Ono ima svoje članove, predsjednika društva, potpredsjednika društva, ravnateljstvo društva, eksekutivni (izvršni) odbor, tajnika, blagajnika i glavnu skupštinu. Svatko od njih ima svoje ovlasti i zadaće.

Članovima Društva mogu postati zakladatelji, koji su dužni uplatiti najmanje 100 forinti godišnje, utemeljitelji koji moraju uplatiti najmanje 50 forinti godišnje i redoviti članovi koji se dijele na izvršujuće – one koji su to postali osobnim djelovanjem u korist društva i podupirujući – oni koju su dužni plaćati društvu 2 forinte godišnje najmanje kroz šest godina.

Na čelu Društva nalazi se predsjednik. Njegova zadaća je zastupanje Društva, predsjedanje glavnim skupštinama i sjednicama ravnateljstva. Bira se svakih pet godina te može biti ponovno izabran za tu funkciju. Ukoliko je on spriječen izvršavati svoju dužnost, mijenja ga podpredsjednik. Prvim  predsjednikom imenovan je već spomenuti Otto Krajčović. Predsjednik uz još četrdeset odabranih sačinjava ravnateljstvo Društva. Ravnateljstvo Društva bira iz svog sastava podpredsjednika, tajnika i blagajnika te četiri člana u eksekutivni (izvršni odbor). Zadaća ravnateljstva je da prima nove članove i isključuje one koji ne poštuju Pravila društva, bira pravnog zastupnika, po mogućnosti člana društva, te da provjerava izvješća izvršnog odbora.

Već spomenuti izvršni odbor čine predsjednik, potpredsjednik, tajnik i blagajnik. Njegova zadaća je da komunicira sa članovima drugih društava, vodi popis onih kažnjenika koji su zamolili za potporu Društva nakon što izađu iz kaznionice. Također, razmješta te kažnjenike k njihovim novim poslodavcima. Tajnik Društva vodi zapisnike svih sjednica Društva i vodi evidenciju otpuštenih kažnjenika koje Društvo podupire. Blagajnik vodi društvenu blagajnu i društvene financije. Eventualne prijepore u Društvu rješava obranički sud. U ovlasti glavne skupštine ubrajamo izbor ravnateljstva društva, provjeru godišnjih izvješća ravnateljstva, odabir dvojice pregledatelja i dvojice njihovih zamjenika koji će pregledavati godišnje račune Društva, predlaganje promjena pravila ili raspust Društva i saslušavanje prijedloga članova Društva.

Podupiratelji za financiranje Društva

Društvu za pravilno funkcioniranje trebaju i novčana sredstva. „Društvo za podupiranje otpuštenih kažnjenika“ novčana sredstva pribavlja od novčanih doprinosa njegovih članova, darova, doprinosa dobrotvornih udruga, drugih društvenih udruga i redovite financijske pomoći Visoke kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade. Oni ih koriste za podmirenje društvenih potreba. S druge strane, ako gospodar koji primi kažnjenika zahtjeva da se njemu isplati nagrada za taj čin, izvršni odbor Društva mu osigurava nagradu za najmanje tri, a najviše šest mjeseci. Predsjednik, tajnik, blagajnik i svi članovi ravnateljstva obavljaju svoje društvene poslove besplatno što znači da ih uz Društvo veže jedino njihova dobra volja i namjera te briga za opće dobro i prosperitet društva u kojem žive.

raspust2

Zadnji članak Pravila društva, “Razpust družtva”, izvor: HDA, “Pravila društva za podupiranje odpuštenih kaznenikah u Hrvatskoj i Slavoniji”

Precizna pravila i jasna organizacija 

Iz navedenih Pravila društva za podupiranje otpuštenih kažnjenika vidljivo je da su ona stroga i jednoznačna. Strogoća i jednoznačnost osiguravaju Društvu da kažnjenici neće iskorištavati dobru namjeru i humanost svih članova Društva, a kažnjenicima daju priliku da se lakše vrate u „normalan“ život. Taj život ograničen je normama i pravilima, ali im daje šansu da isprave svoje prijašnje greške i krenu novim ispravnim putem. U pregledu organizacije društva može se primijetiti da je ona jasna, definirana i precizna. Svaki član zna svoje ovlasti i zadaće. Time Društvo ostavlja dojam sređenosti i reda, a upravo je to ono što treba otpuštenim kažnjenicima nakon boravka u kaznionici.

Poziv novim članovima

O namjeri i uspješnosti „Društva za podupiranje opuštenih kažnjenika“ svjedoče nam Prijepis okružnice Kraljevske hrvatsko-slavonske-dalmatinske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove iz 27. svibnja 1893. godine i Oglas gradskog poglavarstva Zemuna iz 6. lipnja 1893. godine te Dopis velikog župana Požeške županije, Nikole pl. Jurkovića, Kraljevskoj hrvatsko-slavonskoj-dalmatinskoj zemaljskoj vladi iz 4. siječnja 1894. godine.

Okružnica se upućuje svim kraljevskim županijama te su one dužne obavijestiti svoje oblasti o novoosnovanom „Društvu za podupiranje otpuštenih kažnjenika u Hrvatskoj i Slavoniji“. Poziv je upućen svim društvenim slojevima, javnim, privatnim i umirovljenim, učiteljima, činovnicima, trgovcima, posjednicima, obrtnicima, službenicima i gospodarima s ciljem prikupljanja što većeg broja članova. Ističe se da društvo ima humanitarnu svrhu i da  se pristupanjem u to Društvo radi na općem dobru cijelog stanovništva. Naglašeno je i da se novim članom postaje svojim osobnim zalaganjem i doprinosom (izvršujući članovi) ili plaćanjem godišnjeg prinosa (podupirujući članovi).  Prema okružnici, važnu ulogu u prikupljanju novih članova odigrat će zalaganje pojedinih županija.

Oglas gradskog poglavarstva u Zemunu primjer je poziva stanovništvu na pristupanje u Društvo. On, kao i okružnica, spominje da Društvo ima humanitarne svrhe, da nastoji pomoći otpuštenim kažnjenicima i olakšati im povratak u normalni život. Apelira u prvom redu na odličnike i inteligenciju, koji su sa svojih dobročinstava kao i radi mara i brige svoje za opće dobro poznati. Putem ovog oglasa javnost se je upoznala s novoosnovanim Društvom i svi zainteresirani mogli su se doći učlaniti kod gradskog poglavarstva ili u uredništvo tamošnjih časopisa.

O uspješnosti Okružnice i Oglasa u prikupljanju novih članova svjedoči nam Dopis Kraljevskoj zemaljskoj vladi požeškog župana Nikole pl. Jurjevića iz siječnja 1894. Naime, u njemu je vidljivo da se okružnicom iz svibnja 1893. i oglasom iz 1893. godine  nije uspjelo prikupiti mnogo članova. …budući da je okružnica visoke kr. zemljske vlade od 27. svibnja 1893 (…) upravljana na županijske oblasti i gradska poglavarstva u pogledu sakupljanja članovah (…), bez uspjeha ostala. Unatoč javnom pozivu Kraljevske zemaljske vlade svim slojevima stanovništva, prikupljanje članova u Društvo nije doživjelo željeni rezultat. Razloge tome možemo potražiti u općenitom nepovjerenju ljudi prema bivšim kažnjenicima te u manjku zainteresiranosti prema marginalnim društvenim skupinama.

Putokaz za novi život

Kao i druga društva ili udruge i „Društvo za podupiranje otpuštenih kažnjenika“ osnovano je s određenim ciljem i karakterom. Karakter Društva je humanitarni, a cilj osigurati financijsku, stambenu i ostalu pomoć otpuštenim kažnjenicima kako bi što lakše i ispravno započeli svoj novi životni put.  Ovakva vrsta humanitarnog društva bila je potrebna društvu općenito da bi se ono moglo smatrati modernim građanskim društvom. Briga za druge, briga za opće dobro, empatija, briga za marginalizirane skupine društva, čini društvo boljim, prosperitetnijim i otvorenim za društvenim, kulturnim i gospodarskim napretkom.

Godine 1934. izdana su pravila “Društva za zaštitu otpuštenih kažnjenika”. Za pretpostaviti je da se radi o društvu s istom namjenom ili o istom društvu koje je primijenilo ime i upravu sukladno tadašnjem državnom uređenju. Djelovanje ovakvih društava potaknulo je stanovništvo da rehabilitiraju zatvorenike u društvo i možemo ih smatrati pretečom današnjih probacijskih ureda.

Izvori:

Hrvatski državni arhiv

Prijepis okružnice Kraljevske hrvatsko-slavonske-dalmatinske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, iz 27. svibnja 1893. godine

Oglas gradskog poglavarstva Zemuna iz 6. lipnja 1893.

Dopis velikog župana Požeške županije, Nikole pl. Jurkovića, Kraljevskoj hrvatsko-slavonskoj-dalmatinskoj zemaljskoj vladi iz 4. siječnja 1894. godine

Pravila Društva za potporu otpuštenih kažnjenika

Preporuka za čitanje:

HUDOVSKI Adolf, Zagreb i okolica: kažiput za urođenike i strance, Zagreb 1892.

ŠVOGER Vlasta, TURKALJ Jasna, Temelji moderne Hrvatske – hrvatske zemlje u „dugom“ 19.stoljeću, Zagreb 2016.

Foto: Wikimedia Commons

Facebook Comments
Nikolina Solić