Kad je krajem 2018. izdavačka kuća „Blurb“ iz San Francisca objavila dvojezičnu, englesko-hrvatsku zbirku „Texts / Tekstovi“ Alfreda F. Krupe, odmah je postalo jasno da je riječ o vrijednom doprinosu, ne samo na području teorijskih promišljanja likovne umjetnosti – konkretno: vodenih slikarskih tehnika – već i na području likovne pedagogije, likovne umjetnosti te kulture općenito.

Da je tome uistinu tako, ubrzo je potvrdila činjenica da je tu, zapravo nepretencioznu knjigu, na police svojih knjižnica uvrstio niz najuglednijih svjetskih institucija: Metropolitan Museum of Art u New Yorku, British Library u Londonu, Sackler Library (bivša Ashmolean Museum Library) u Oxfordu, Umjetnička biblioteka Državnih muzeja u Berlinu, Visoka škola za umjetnost u Zürichu, Središnji institut za povijest umjetnosti u Münchenu, Nacionalna biblioteka Australije u Viktoriji, i dr.

Stoga je doista pohvalno što se tu zanimljivu i korisnu knjigu udžbeničke vrijednosti jedan neveliki domaći izdavač (POU Sv. Ivan Zelina, koji s autorom surađuje već godinama) odlučio približiti hrvatskoj likovnoj i kulturnoj javnosti, te studentima i učenicima.

Nadopunjeno hrvatsko izdanje

Hrvatsko izdanje se međutim razlikuje se od onog američkog kako formom: većim formatom i višim grafičkim standardima tiska, tako i sadržajem, jer je dopunjeno s nekoliko tekstova kojih u prvom, američkom izdanju, nije bilo.

To je i bio razlog promjene naslova knjige, koja je ovom dopunom dobila nov naglasak i značenje.

Novo izdanje, razlikuje se također i od prethodnih, ne osobito brojnih knjiga koje su u nas služile kao uvodi u likovno mišljenje i stvaranje, i to u samoj svojoj biti. Razlog tome neobična je okolnost da je njezin autor, akademski slikar Alfred F. Krupa, zbog ratnih okolnosti još tijekom studija, tj. neposredno nakon što je na Likovnoj akademiji apsolvirao teme koje u svojim tekstovima obrađuje, bio pozvan da ih u osnovnoj i srednjoj školi prenosi mladima. Tako su prva dva teksta nastala kao autorove neposredne impresije i reminiscencije na rad u akvarelu i tušu, koje je u njihovoj punoj životnosti i svježini – dok su i njemu samome iskustva u tim tehnikama još bila uzbudljiva i relativno nova – nastojao približiti i prenijeti svojim učenicima, a kasnije, kao gost-predavač i studentima.

I upravo u tome leži „tajna“ otvorenosti, neposrednosti i iskrenosti ove knjige. Srodna, ranija djela drugih naših autora, nastala su naime uglavnom regresivnom metodom prisjećanja na iskustva iz vlastitog rada i nastave, od kojih je ponekad prošlo 20, 30, pa i više godina, te stoga njihov sadržaj, premda tematski zaokružen, najčešće djeluje suhoparno i školnički rutinirano, bez one iskre pravog kreativnoga žara.

Tekstovi su u knjizi poredani tematski i kronološki.

O vodenim slikarskim tehnikama 

Prva skupina odnosi se na različite vodene slikarske tehnike (tuš, akvarel, sepiju, vinorel, strugani tuš, bajc, plastično pero), na osnovu kojih autor tumači logiku i metodiku stvaranja likovnog djela. Ti članci, pisani organički, puni su izravnih uvida i opservacija koje će biti zanimljive i korisne ne samo mladim praktičarima: učenicima umjetničkih škola i studija kojima su prvenstveno namijenjeni, nego i svim ljubiteljima likovne umjetnosti koji bi htjeli steći nehinjen – stvaran, živ i jasan uvid u proces nastanka umjetničkog djela.

Poticanje kreativnog mišljenja i prakse

Druga skupina objedinjuje tekstove kojima je zajednički nazivnik poticanje kreativnog mišljenja i prakse.

U prvom eseju autor se nadovezuje na svoja uglavnom tehnička zapažanja iznesena u tekstu „Akvarel – iskustva jednog praktičara“, razmišljanjima o specifičnom senzibilitetu neophodnom za slikanje akvarela.

Esej „Mislite!“ postavlja konkretna likovna pitanja, ne sugerirajući pri tom nikakve odgovore, koje čitatelj – ostajući dosljedan stvarnosti i intuiciji – mora naći sam.

Pristup japanskom sumi-e slikarstvu

U slijedećem eseju autor podrobno analizira svoj pristup japanskom sumi-e slikarstvu tušem, tumačeći vlastita polazišta i izbore, što će mnogima biti zanimljivo obzirom da je Krupa 2019. izabran među deset ponajboljih suvremenih svjetskih slikara tušem (to mjesto drži i danas), i to kao jedini ne-Azijac na tom popisu, a što je jedan od najvećih uspjeha suvremenog hrvatskog slikarstva uopće.

Zbirku zaključuje tekst o mogućoj vezi između suvremene fizikalne teorije struna i suštine kreativnoga procesa, u kojem autor iznova daje primjer nekonvencionalnog promišljanja likovnosti, kakvih u dosadašnjim udžbenicima s tog područja gotovo da i nije bilo.

Stoga je možda najprikladnije zaključiti prikaz ove knjige riječima jednog od njezinih recenzenata, prof. likovne kulture i voditelja poznate zagrebačke Galerije Filakovac, Svebora Vidmara:

Potkrijepljenim dobrim primjerima i stručnim analizama svojih djela, autor nas uvodi u svijet vlastitog svjetonazora i imaginacije u kojem je uspješno isprepleo istočnjačku i zapadnjačku filozofiju. … Ovom hvalevrijednom zbirkom tekstova autor popularizira vodene likovne tehnike, pokušavajući čitatelju na što jednostavniji način razjasniti sve njihove mogućnosti i karakteristike, čime djelo osim umjetničke, poprima i iznimnu pedagošku vrijednost.“

 

 

Facebook Comments
Ante Vranković