Kakva je bila kvaliteta života redovnika u srednjem vijeku na području kontinentalne Hrvatske i u kojoj mjeri se ona razlikovala od kvalitete života “običnih” ljudi pokazala je antropološka analiza osteološkog i dentalnog materijala iskopanog na groblju kraj benediktinskog samostana sv. Mihovila na Rudini kraj Požege.
U članku osteoarheologa i fizikalnog antropologa Marija Novaka “Antropološka analiza ljudskih koštanih ostataka s nalazišta Rudina – benediktinski samostan sv. Mihovila”(2013.) objavljeni su rezultati istraživanja na temelju koštanog i dentalnog uzorka od 73 osobe od kojih je njih 53 bilo muškog spola, 11 žena i 9 djece. Nalazi pokazuju kako je prosječna starost odraslih osoba bila je 41, 8 godina (muškaraca 42,8, a žena 37,2 godine), najveća smrtnost bila je između 36. i 45. godine, a samo dvije osobe doživjele su dob veću od 60 godina.
Kosturi su analizirani s obzirom na učestalost prisutnosti alveolarnih bolesti (periodontalni apsces ili zaživotni gubitak zuba), zubnog karijesa, hipoplazije zubne cakline (poremećaj uzrokovan akutnim stresom zbog gladovanja, nedostatka A, C i D vitamina i anemije), cribre orbitalie (posljedica anemije zbog neadekvatne prehrane, endemičnog parazitizma, nehigijenskih uvjeta života ili kronične gastrointestinalne bolesti), Schmorlovih defekata na kralješcima (zbog jakih mehaničkih opterećenje kralježnice), benignih kortikalnih defekata na kostima (dugotrajna i intenzivna upotreba pojedinih mišića), osteoartritisa, nespecifičnih zaraznih bolesti (periostitisa) i koštanih trauma (prijelomi uslijed djelovanja sile).
Neusporedivo veći udio muškaraca u analiziranim ostacima potvrđuje kako se vjerojatno radi o groblju muškog benediktinskog samostana na kojem su se uglavnom pokapali redovnici i donatori, ali i mali broj ženske pomoćne radne snage i djece – redovničkih pripravnika. Prosječna dob je za dvije do pet godina viša nego kod analiziranih kasnosrednjovjekovnih uzoraka s ostalih nalazišta kontinentalne Hrvatske. Ovaj podatak odgovara analizi koštanih ostataka iz ostalih europskih nalazišta samostanskih groblja koja pokazuju kako je prosječna dob u pravilu bila viša kod samostanskih zajednica.
Osim toga, Rudine se odlikuju iznimno niskom učestalošću karijesa kod odraslih osoba – do sad najnižom u hrvatskim arheoloških populacijama. Visoka prosječna dob uglavnom se javlja i s većom prisutnošću karijesa što kod Rudina nije slučaj. Provedena istraživanja pokazala su kako je niska učestalost karijesa karakteristična za zajednice koje svoju prehranu temelje na mesu dok je za društva koja se primarno hrane žitaricama karakteristična viša učestalost karijesa.
Prehrambene navike
Iako bi se moglo zaključiti kako su se redovnici u Rudinama stoga uglavnom hranili mesom, pravila sv. Benedikta zapravo su zabranjivala konzumaciju mesa četveronožnih životinja osim u slučaju najtežih bolesnika. Međutim, istraživanja drugih samostanskih zajednica u Europi pokazala su kako su redovnici koji su se držali Regule sv. Benedikta ipak konzumirali visok udio mesa što može govoriti i o tome kako se redovnici u Rudinama također nisu posve strogo pridržavali pravila. Ipak, moguće je kako se među analiziranim materijalima nije nalazio većinskih udio redovnika već donatora koji su također mogli biti pokopani na istom mjestu, a mogli su se redovito hraniti mesom.
Cribra orbitalia i hipoplazija zubne cakline koje svjedoče o epizodama fiziološkog stresa tijekom djetinjstva uzrokovanog neadekvatnom prehranom, endemičnim parazitizmom i nehigijenskim uvjetima života javljaju se na polovici i petini analiziranih uzoraka. Upravo to svjedoči o nepogodama koje su pogađale srednjovjekovne ljude neovisno o socijalnom i gospodarskom kontekstu. Međutim, niska učestalost nespecifičnih zaraznih bolesti govori o adekvatnoj prehrani i higijeni tijekom redovničkog života.
Ora et labora
O strogom pridržavanju gesla ora et labora svjedoče i učestali pokazatelji iznimne fizičke aktivnosti i dugotrajnog opterećenja mišića koji pokazuju kako je mukotrpan rad redovnika bio svakodnevna pojava. Ono što je nespecifično za samostanske zajednice jest visoka učestalost trauma dugih kostiju koja čak višestruko premašuje učestalost istih ozljeda na drugim nalazištima u Hrvatskoj. Takve ozljede posljedica su nesretnih slučajeva tijekom jahanja ili u radu s krupnim domaćim životinjama. Ova činjenica govori u prilog pretpostavci kako su redovnici u Rudinama držali bolnicu (hospital) za prihvat bolesnika iz područja Požeštine, a u koju su dolazili stanovnici okolnih sela za zbrinjavanje ozljeda nastalih u radu.
Više o istraživanju Marija Novaka pročitajte u njegovom članku “Antropološka analiza ljudskih koštanih ostataka s nalazišta Rudina – benediktinski samostan sv. Mihovila” (2013.).
Preporuka za čitanje
Mario Novak, “Antropološka analiza ljudskih koštanih ostataka s nalazišta Rudina – benediktinski samostan sv. Mihovila”, U: Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi 2 (2013.)
https://sites.google.com/site/embioarch/
Boris Vučić Šneperger, “Samostan sv. Mihovila, Rudina – budućnost povijesnog graditeljstva. Istraživanje i proučavanje samostanskih ostataka s motrišta zaštite graditeljske baštine” U: Radovi Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Požegi 2 (2013.)
