Premda postoji rašireno mišljenje koje osobu Isusa Krista smješta isključivo u religijsku sferu, njome se kao povijesnom ličnošću bavi i historiografija. Budući da u božićno vrijeme gotovo svake godine izbijaju medijski potencirane kontroverze oko Kristovog rođenja, smatramo prigodnim preporučiti jedan od članaka koji toj tematici pristupaju na znanstven način. Zbog relativne škrtosti izvora, to je pitanje kroz duže vrijeme omogućilo razvoj nekoliko historiografskih teza te stoga predstavljeni članak valja shvatiti tek kao jednu od njih. Zainteresirane čitatelje potičemo na daljnje istraživanje i uspoređivanje utemeljenosti argumenata iznijetih ovdje i u drugim tekstovima srodne tematike.

Biblijski izvještaj

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. (Lk 2,1-2)

Bazirajući svoj članak na ovom kratkom biblijskom odlomku, kojim je autor Lukinog Evanđelja nastojao Kristovo rođenje smjestiti u povijesni kontekst, australski povjesničar Daryn Graham ponajprije razmatra mogućnost rješavanja problema kronološkog nepoklapanja Kvirinijeve uprave Sirijom s vladavinom kralja Heroda Velikog spomenutom u Matejevom Evanđelju (Mt 2, 1).

Dosadašnja historiografija

Propitkivanje narativa o istovremenosti Herodove vladavine i Kvirinijeva popisa u historiografiji se intenzivnije javilo 1960-ih godina. Prema tadašnjim tezama, budući da se Judeja do 6. godine nalazila izvan Rimskog Carstva, provedba popisa u vrijeme Herodove vladavine nije bila moguća. U sljedećem je desetljeću stoga razvijena ideja o provedbi popisa prije Kvirinijeve uprave Sirijom, čime su narativi kronološki ujednačeni. Međutim, time su zanemareni podatci iznijeti u citiranom biblijskom odlomku. Korisnijim se, unatoč numizmatičkim dokazima u prilog njegovom korištenju očevog imena, nije pokazao ni pokušaj prezentacije Arhelaja kao biblijskog Heroda. Naime, iako je nakon njegovog svrgavanja s položaja judejskog etnarha 6. godine doista došlo do uspostave rimske vlasti nad tim područjem, Matejevo Evanđelje (Mt 2, 22) pravi jasnu distinkciju između Heroda Velikog i njegovog nasljednika.

Naposljetku su se javili i prijedlozi o Lukinom falsificiranju čitave povijesne epizode zbog pokušaja dokazivanja Kristovog pokoravanja rimskim vlastima Rimljanima skeptičnima glede percipirane subverzivnosti ranih kršćana, odnosno teza o Lukinoj zamjeni prijašnjeg upravitelja Sirije Kvintilicija Vara Kvirinijem.

Problematika Kvirinijevog popisa

Odbacujući i njih, Graham u promatranom članku najprije iznosi mogućnost Kvirinijevog suupravljanja sa Saturninom već u vrijeme Herodove vladavine. Kristovo rođenje u Saturninovo vrijeme u svojim zapisima spominje i Tertulijan. Međutim, uslijed pozivanja na tri prilično slobodno protumačena arheološka nalaza rimskih natpisa, ova se teorija pokazala klimavom te autor pristupa potrazi za dodatnim argumentima.

Okrenuvši se lingvističkoj analizi, Graham smatra kako izraz πρῶτός, iskorišten u grčkom izvorniku, umjesto kao prvi treba prevoditi kao prije. Sukladno toj tezi, biblijska bi rečenica potom glasila:

Bijaše to popis prije onog što je napravljen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.

Počevši otprilike paralelno s krajem Rimske Republike, takvi su popisi – kombinirani s polaganjem zakletve vjernosti rimskom princepsu – provođeni diljem Carstva. Graham smatra kako se popis zbog kojeg su Josip i Marija krenuli u Betlehem spominje u Augustovoj biografiji, Res Gestae Divi Augusti. Naime, u njoj se navodi Augustova naredba iz 8. godine pr. Kr. o provedbi lustruma u čitavom Carstvu. S obzirom da bi opća provedba odjednom dovela do silnog komešanja i nestabilnosti u više krajeva države, razumno je pretpostaviti da je popis provođen postupno kroz nekoliko godina. S tom pretpostavkom na umu, spomen popisa provedenog u Siriji i Judeji u Židovskim starinama uklopljiv je u kontekst spomenute Augustove naredbe.

Grahamova interpretacija

Budući da je prema Josipu Flaviju taj popis dovršen sedam mjeseci prije zamjene Saturnina Kvintilicijem Varom 6. godine pr. Kr. te s pretpostavkom da je njegova provedba mogla potrajati do godinu dana, Graham zaključuje da je popis u Isusovoj rodnoj zemlji provođen između 8. i 7. godine pr. Kr.

Pozivajući se na njegov sažeti prikaz ostatka priče o Kristovom rođenju i brz prelazak na pripovijedanje o njegovom javnom djelovanju, Graham tumači da je autor Lukinog Evanđelja spomenom Kvirinija najvjerojatnije na najkraći i tadašnjim čitateljima najjasniji način htio predočiti čitav kompleksni proces popisivanja. No, dok njegova teza pomiruje izvještaje u Lukinom i Matejevom Evanđelju, odnosno Kristovo rođenje smješta u razdoblje Herodove vladavine, a prije Kvirinijeva upravljanja Sirijom, nezadovoljavajuće odgovorenim ostaje pitanje mogućnosti rimskog provođenja popisa u Judeji prije 6. godine.

Preporuka za čitanje:

Graham, Daryn. „Dating the Birth of Jesus Christ“. The Reformed Theology Review 73/3 (2014): 147-159.

Facebook Comments
Saša Vuković