Poznavanje ljudskog tijela grčkih i rimskih medicinara bilo je znatno, da ne kažemo zapanjujuće. Vlada općenito mišljenje da je u Europi sa zalazom antike i početkom srednjeg vijeka došlo do zaborava medicinskog znanja. Kako su mnoga saznanja preživjela, takvo mišljenje u historiografiji ne stoji. Ovdje se ne osvrćemo samo na često spominjani arapski svijet već i na krajnji jugoistok Europe, na preživjeli dio Carstva – Bizant.


Tamo su bila sačuvana saznanja velikana poput Hipokrata, Aristotela, Galena i ostalih antičkih filozofa. Važnost tih znanja nastoji prikazati pregledni članak skupine autora naziva Uterine cancer in the writings of Byzantine physicians, naglašavajući poznavanje raka maternice.

M0000356 Greek and Roman surgical instruments
Grčki i rimski kirurški instrumenti iz Wellcome Historical Medical Museum

Bizantski liječnici 

Oribazije (o. 325.-403.), Aecije iz Amide (o. 502.-575.), Pavao iz Aegine (o. 625.-690.), Kleopatra Metrodora (o. 7. st.) i Theofan Non (o. 10. st.) svaki su na svoj način, doprinijeli dijagnosticiranju raka maternice. Koristili su znanja svojih prethodnika i njima pridodali svoja zapažanja. Oribazije je sakupio sva dotadašnja sačuvana djela o medicini u Iatrikai Synagogai (Medicinske kolekcije). U njima je sačuvano kako Oribazije smatra da rak maternice potječe od izraslina i fibroma (čvorastih izraslina) te da se manifestira s jakim bolovima. Bolest je smatrao neizlječivom, a operaciju smrtonosnom, pa je preporučao ranu dijagnozu i kirurško rezanje endometrija (sluzavi sloj koji oblaže maternicu). Aecije iz Amide autor je Tetrabiblona ili Libri medicinales u 16 knjiga. U posljednjoj knjizi, Aecije prikazuje grčko-rimsko ginekološko znanje, uz poglavlje o raku maternice. Tu je razlučio dvije vrste raka maternice ustanovivši da se povremeno pojavljuje krvarenje. Aecije zaključuje da je rak maternice neizlječiv i protivi se kirurškom uklanjaju jer smatra da bi to izazvalo fatalno krvarenje. Stoga savjetuje različite lijekove kako bi se ublažili bolovi i krvarenje.

Screen Shot 2019-02-13 at 09.28.25
Oribazije (o. 325.-403.)

Pavao iz Aegine je također sastavio enciklopediju Sažeti prikaz medicine koja je sažetak dotadašnjeg medicinskog znanja, no sadrži i gledišta, “učenog liječnika i vještog kirurga”. Pavao savjetuje da je najbolje raku maternice pristupiti tradicionalnim i palijativnim metodama. Spominje kako nije poželjno odstraniti rak maternice jer može narasti još veći i preporučuje kirurški zahvat jedino ako materični apsces (nakupina gnoja) ne reagira na lijekove.

Žena među liječnicima

Jedina žena među spomenutim “liječnicima” je Kleopatra Metrodora. Bila je posve nepoznata u historiografiji, sve dok u Firenci nije pronađen rukopis iz 12. st., gdje se spominju njezina opažanja i djela. Među naslovima se nalazi i djelo O maternici, abdomenu i bubrezima, gdje piše o raku maternice. Kleopatra smatra kako je riječ o smrtonosnoj i bolnoj bolesti te zanimljivo iznosi mišljenje da se rak može kirurški odstraniti. Smatra kako bi se nakon toga moglo kirurški rekonstruirati vaginu i labiju (vaginalne usne). Predlaže primjenu kaše od gomolja pomiješane s gušćom mašću ili mješavinom cimeta, klipa i đumbira.

Screen Shot 2019-02-13 at 09.28.39
Pavao iz AEgine (o. 625.-690.)

Teofan Non je na specifičan način progovorio o raku maternice. Napisao je sažetak medicinskog umijeća poznat pod nazivom Sinops ili Epitom. Za tretiranje raka predlagao je kreme i intravaginalne umetke s bazom na mješavini meda, voska, jaja, masnoće, koštane srži nekoliko životinja i ptica, ovčje vune, morske spužve i oksimele (u Grčkoj mješavina zrelih slatkih vina, meda, grožđica i ekstrakta smokve).

Carski liječnici

Većina spomenutih svoje je školovanje završila u Aleksandriji, gdje su im u knjižnici bila lako dostupna medicinska saznanja klasičnih autora. Neki od njih imali su buran život. Oribazije je bio liječnik Julijana Apostate (361.-363.). Međutim, nakon njegove smrti bio je prognan jer ga je novi car smatrao poganom. Stoga je utočište pronašao kod Ostrogota, da bi na kraju bio opet pozvan u Carigrad i postavljen za carskog liječnika. Aecije iz Amide i Teofan Non su također bili carski liječnici, a Teofan je svoj Sinops napisao upravo prema naredbi Konstantina Porfirogeneta (913.-959.).

Rimini219
Japix liječi Eneju, freska iz kuće Sirico, Pompeji, 1. st.

Ne samo da se antičko znanje sačuvalo u burnim vremenima političkih, ekonomskih, etnografskih i ostalih promjena već je u manjem ili većem opsegu, nastavilo živjeti i dalje se razvijati. Kako pokazuju ovi primjeri, medicina nipošto nije bila izuzetak. Osim toga, primjer Kleopatre Metradore svjedoči i o do nedavno u historiografiji nevidljivom angažmanu istaknutih ženskih pojedinaca.

Preporuka za čitanje

Marianna Karamanou, Gregory Tsoucalas, Konstantinos Laios, Efthimios Deligeoroglou, Emmanouil Agapitos i George Androutsos. Uterine cancer in the writings of Byzantine physicians. JBOUN 20/4 (2015): 1645-1648.