Sanela Toša Ljubičić

Magistra edukacije povijesti, magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti i sveučilišni specijalist europskih studija. Završila ljetnu školu holokausta Yad Vashema u Izraelu. Dobitnica stipendije Jewish Foundation for the Righteous i Veleposlanstva SAD u Hrvatskoj. Nastavnica povijesti u OŠ Darda. Majka troje djece.

Uz praktičan rad na mumificiranju jedne naranče učenici mogu tijekom izvođenja ove vježbe naučiti i kako se izvodio postupak mumificiranja u Egiptu te kako su se ljudi odnosili prema mumijama i mumificiranju od srednjeg vijeka do 19. stoljeća kada se počinju provoditi sustavna istraživanja starog Egipta. Vježba je namijenjena učenicima petog razreda.

Egipatske mumije

Egipatsko mumificiranje je vrlo dobro poznato i rastumačeno. Nakon smrti se iz pokojnikova tijela odstrane svi unutrašnji organi, osim srca. Ti organi smještaju se u posebne urne (kanope). Kanope se nalaze pod zaštitom četvorice božanskim Horusovih sinova. Zanimljiv je način kojim se vadio mozak. Lubanju bi probušili iznad oka, kroz rupu bi uvukli žicu s kukom, njome bi mozak rasjekli na dijelove. Potom su te dijelove mozga vadili alatkom u obliku žice, a praznu lubanju ispunjavali smjesom mineralne soli natrona i žbuke. Tijelo se ostavljalo u solnoj otopini 40 dana. Nakon toga su se utrljavali balzami koji sprječavaju raspadanje. Solna otopina zajedno sa suhim pustinjskim zrakom odstranjuje vlagu. Potom se tijelo umotavalo trakama platna, a na lice se stavljala maska s ljudskim likom. Srce ostaje u tijelu jer ga pokojnik predaje na vagu pred božanskim sudom koji odlučuje je li pravedan i dostojan vječnog života. Kao protuteža srcu, na vagi se nalazi pero božice pravednosti i istine Maat. Ako ono prevagne, pokojnik ne dobiva dopuštenje za zagrobni život.

Mummy_of_Ukhhotep,_son_of_Hedjpu_MET_DT11561
Mumija Ukhotepa iz 12. dinastije, o. 1900. pr. Kr.

Cijeli obred i postupak mumificiranja trajao je 70 dana. Tako balzamirano i umotano tijelo stavljalo se u sarkofag. Ako je pokojnik bio bogata i utjecajna osoba, njegovo tijelo stavljano je u sarkofag, koji se potom umetao u drugi sarkofag i tako redom. Što je pokojnik bio imućniji, broj sarkofaga je bio veći.

Mumi-ludilo

Čini se da su drevni engleski vladari i crkvenjaci bili očarani mumijama, no među njima ima i onih za koje možemo reći da su otišli korak dalje. Naime, kad je francuski kralj Luj IV. godine 1715. umro, po njegovoj zapovijedi srce mu je balzamirano. Stotinu godina kasnije, to je srce pribavio jedan engleski crkvenjak i pojeo ga za večeru! Kralj Engleske Karlo II., koji je živio u drugoj polovici sedamnaestog stoljeća, marljivo je sakupljao prah koji je otpadao s mumija. Potom bi taj prah utrljavao po cijelom tijelu jer je vjerovao da će tako ponešto od „starih moći“ prijeći na njega. Egipatske su se mumije mrvile i davale bolesnicima kao lijek još od trinaestog stoljeća, a koristile su se za sve bolesti – od trovanja do lomova kostiju.

U čarobnost praha mumija vjerovali su i slikari šesnaestog stoljeća, pa su ga dodavali u boje smatrajući da on sprječava pucanje boja na slikama. Čak ni slavni pisac William Shakespeare nije ostao imun na prah mumija – on se, naime, u Machbethu spominje kao jedan od sastojaka u vještičjem loncu. Dijelovi mumija, poput ruke ili noge, bili su česti „ukrasni motiv“ na kaminima Engleza u devetnaestom stoljeću.

U devetnaestom stoljeću, s počecima razvoja arheologije i sustavnoga istraživanja staroga Egipta, iskopano je toliko mumija da one više nikome nisu bile zanimljive, pa im je cijena poprilično pala. Stoga su, kad je uzmanjkalo drva i ugljena, neke korištene kao gorivo za parne lokomotive. Siromasi su u Tebi ložili svoje peći povojima mumija. Kako je papir načinjen od platna oduvijek bio na cijeni zbog svoje kvalitete, nomadsko egipatsko pleme beduini došli su na zanimljivu ideju: krali su mumije, a zatim ih prodavali tvornicama papira. Augustus Stanwood, američki proizvođač s kraja devetnaestoga stoljeća uvozio je mumije i njihove povoje pretvarao u papir. Povoji zbog nečistoće bisu bili dobri za proizvodnju pisaćega papira, ali se od njih izrađivao odličan smeđi papir koji su kupovali mesari i trgovci kao papir za umatanje.

Ova proizvodnja je zaustavljena kada je otkriveno da je epidemija kolere, od koje je nekoliko ljudi i umrlo, bila povezana upravo s tako dobivenim papirom

NAPRAVI SVOJU MUMIJU

POTREBNO JE:

  • NARANČA
  • KUHINJSKA SOL
  • SODA BIKARBONA
  • LANENI ZAVOJ
  • NOŽ I ŽICA
  • MIRODIJE

POSTUPAK:

NAPRAVI REZ NA NARANČI OD GORE PREMA DOLJE. SA ŽLICOM IZVADI SADRŽAJ. KADA SI IZVADIO SAV SADRŽAJ, PAPIRNATIM RUČNIKOM ODSTRANI SAV SOK.

POMIJEŠAJ SOL I SODU BIKARBONU TE NAPUNI NARANČU.

SADA JE VRIJEME DA ZAMOTAŠ NARANČU LANENIM ZAVOJEM.

TVOJA MUMIJA MORA BITI NA SUHOM I TOPLOM MJESTU.

NAKON 30 DANA MOŽEŠ POGLEDATI KAKO IZGLEDA TVOJA MUMIJA.

Skinite vježbu:

Metodička vježba_5.razred_Mumificiranje naranče

Izvor:

https://www.yac-uk.org/activity/mummify-an-orange 

Facebook Comments