Rijetko koja povijesna ličnost je u isto vrijeme predmet demoniziranja i glorifikacije, a Napoleon Bonaparte to svakako jest. Ovisno o tome koga pitate, dobit ćete sasvim oprečne odgovore o najslavnijem Korzikancu. Za Poljake osloboditelj, za Britance smrtni neprijatelj, za Španjolce nepoželjni okupator, a za Francuze tiranin i vizionar u isto vrijeme. Ono što je sigurno jest da čak ni nakon više od 200 godina od njegove smrti i dalje ne postoji konsenzus oko Napoleonove ličnosti. Debati koja se vodi, kako u javnosti, tako i u akademskim krugovima, pridonio je i Adam Zamoyski u nedavno objavljenoj biografiji „Napoleon: A Life“ (2018.).

Moglo bi se postaviti pitanje je li uopće potrebna nova knjiga o Napoleonu, o kojemu je već proliveno mnogo tinte te čini sastavni dio svake europske historiografije, uključujući i hrvatsku? Izdanje Adama Zamoyskog daje nam potvrdan odgovor na pitanje. Ono što ovu knjigu čini drugačijom od ostalih jest to što se autor bavi čovjekom iza mita, usput razbijajući taj mit na komadiće kako bi lakše analizirao Napoleona iz višestrukih perspektiva.

Napoleon prelazi Alpe – romantični prikaz Jacquesa Louisa Davida (1801.)

Adam Zamoyski: Napoleon: A Life

Jedan od naglasaka u knjizi jest taj da je Napoleon bio produkt svoga vremena. Naslonjen na tradiciju prosvjetiteljstva te odgojan u vojnoj školi, Bonaparte se hranio pričama iz Plutarhovih „Usporednih životopisa“ te Cezarovim opisima ratovanja. Njegov strelovit uspon u vojnoj hijerarhiji (dodijeljen mu je generalski čin u 24-toj godini života) Zamoyski pripisuje društvenim okolnostima koje su zavladale nakon Francuske revolucije. Naime, u odsustvu plemića koji su emigrirali uslijed rušenja starog poretka (fra. ancien régime), a koji su činili većinu časničkog kadra prije revolucionarnih zbivanja, Napoleonu je bio otvoren put ka popunjavanju upražnjenih redova u vojnoj hijerarhiji. Također, period njegovih najranijih uspjeha, poput razbijanja opsade Toulona 1793. te prve talijanske kampanje 1796., bio je praćen i financijskim malverzacijama te špekulacijama oko nekretnina koje su napustili francuski plemići nakon Revolucije, pomoću kojih se Napoleon obogatio.

Mit: vojni genij

Nadalje, Zamoyski dovodi u pitanje Napoleonov vojni genij, segment po kojem je možda i najpoznatiji. Na mjesto rođenog genija s urođenom sposobnošću predviđanja strategijskih poteza protivnika, autor postavlja ambicioznog generala s nevjerojatnom motivacijom i radnom etikom, koja je dovela do nebrojenih sati proučavanja karata bojišnice. Prema autoru, studiozan pristup ratovanju, a ne bogomdani talent, jest ono što je činilo Napoleona uspješnim vojskovođom.

Napoleon prelazi Alpe – realistični prikaz Paula Delarochea (1850.)

Razbijanje Napoleonovog mita tu ne staje. Iako je Francuska, pa i Europa, promijenjena iz temelja upravo za vladavine Korzikanca, autor taj poduhvat ne smatra individualnom, već kolektivnom zaslugom tisuća i tisuća stanovnika Francuske koji su također željeli promijeniti režim. Prema Zamoyskom, Napoleonova je uloga u tom procesu uloga katalizatora, što ne umanjuje činjenicu da je imao hrabrosti i ambicije postaviti se kao vođa u trenutku kada je Francuska očajnički trebala jednog.

Paul Delaroche, Napoléonova abdikacija u Fontainebleau-u, 1845.

Teško je objasniti kako je moguće da siromašno dijete s Korzike postane gospodar Europe koji u 35 godini života prima carsku krunu u prisustvu pape? Ili, kako je moguće da mladić koji nije stekao formalno obrazovanje (već s 9 godina je krenuo u vojnu školu za kadete) vodi razgovor s Goetheom, možda i najvećim europskim intelektualcem tog vremena, kao ravnopravan sugovornik? U takvim situacijama, kada pojedinac preraste svoju okolinu, lako je stvoriti mit. Sasvim je sigurno da nije pomogla ni Napoleonova propagandna mašinerija koja je od njega napravila brand, prisutan u javnosti već preko 200 godina. Iako Zamoyski u knjizi osporava mnogo događaja iz Napoleonova života, ono što drži neospornim jest da njegova samopromocija dolazi s pokrićem. Možda i najbolji primjer za to jest ako se osvrnemo na to kako Europa izgleda danas. Napoleonov utjecaj na današnjicu je ogroman, počevši od uloge države, pravosudnog okvira, načina prikupljanja poreza pa čak i geopolitičke karte Starog kontinenta. Iako ova knjiga neće dovesti do konačnog konsenzusa oko karaktera Napoleonove vladavine, svakako će produbiti debatu koja je prisutna stoljećima.

Pogledajte debatu između povjesničara Andrewa Robertsa, Jeremya Paxmana i autora knjige Napoelon: A Life, Adama Zamoyskog. 


Preporuka za čitanje:

Adam Zamoyski. Napoleon: A Life. Basic Books, 2018.