Sanela Toša Ljubičić

Magistra edukacije povijesti, magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti i sveučilišni specijalist europskih studija. Završila ljetnu školu holokausta Yad Vashema u Izraelu. Dobitnica stipendije Jewish Foundation for the Righteous i Veleposlanstva SAD u Hrvatskoj. Nastavnica povijesti u OŠ Darda. Majka troje djece.

“Nepoznata povijest” digitalna knjiga autorice Sanele Toša Ljubičić, namijenjena je osnovnoškolskom uzrastu. Knjiga pruža pregršt zanimljivih podataka o povijesti kakice, tj. ljudskog izmeta, šminke, medicine i mode. U prvom dijelu, autorica piše kako su naši preci koristili kakicu kao biološko oružje i lijek te kako su ljudi tijekom povijesti raspolagali ljudskim otpadom. U drugom dijelu, autorica piše o čudnovatim, ali i opasno odvratnim načinima pomoću kojih su naši preci tragali za ljepotom. 

IMG_0725

Vjerojatno ste primijetili brojne ljepotice s reklama koje vas uvjeravaju da upravo tom proizvodu duguju svoju ljepotu. A i vaše mame, sestre, možda i tate stavljaju puder, maskaru, olovke za oči, olovke za usne, ruž i još mnoštvo drugih stvari koje ni ne znate kako se zovu. Zašto to rade? Odakle šminka? Tko se prvi našminkao? Kako se pravi šminka? Idemo zagrebati malo ispod sve te šminke i vidjeti kako je krenulo.

PRAPOVIJEST  ILI  O VREMENU TVOJE PRA PRA PRA JOŠ PUNO PUTA PRA BAKE

Nedavno je otkriveno da su se naši davni preci, koji su živjeli u špiljama i lovili mamute, šminkali.  Kako nemamo vremenski stroj koji bi nas odveo u 400 000 godinu prije Krista znanstvenici su zaključili da su se šminkali iz vjerskih razloga. Biti lijep u kamenom dobu značilo je da imate zube, čitavu glavu i da imate par ruku i nogu. Za još ljepši izgled mogli ste utrljati životinjsku mast na lice ili tu istu mast zamiješati s malo čađi te nanijeti u tankom sloju oko očiju.

MALO MOKRAĆE DA NESTANU BORICE

Mali skok naprijed i evo nas u egipatskim hramovima. Egipatski hramovi su puni prikaza ljudi, malo većih, malo manjih, u nekom pokretu gdje je glava okrenuta na stranu, a tijelo naprijed. Svi odreda, mlado i staro, muško i žensko, imaju našminkane oči. Znanstvenici su utvrdili da su se šminkali iz vjerskih razloga ili kako bi se zaštitili od urokljivog oka ili radi zaštite od sunca ili kako bi odbili muhe.

Nefertiti_30-01-2006
Bista kraljice Nefertiti, o. 1345. g. pr. Kr.

Egipćani su šminku pravili od pougljenih badema, pepela, čađi i olova. Olovo je otrovno i opasno, no ipak je bio najčešći sastojak kozmetike.  Usitnjavanjem bi dobili crnu praškastu tvar – kohl koju bi izmiješali s maslinovim uljem te nanijeli oko očiju.  Ako ste željeli još upečatljiviji izgled onda biste na sve to stavili i plavo ili zeleno sjenilo.

Žene i muškarci u Egiptu željeli su imati kožu bez bora. Ova misija ostala je dugoročni cilj i u 21. stoljeću. Egipćani su u borbu protiv bora išli bez ikakvih gađenja i predrasuda pa su se mazali mokraćom dječaka. Ako niste imali mokraću dječaka dobra je bila i mokraća životinja.

Za održavanje mladolikog izgleda često su stavljali na lice pijavice. Nakon što pijavice završe sa sisanjem ostatke krvi treba razmazati po cijelom licu. Ovu praksu i dan danas neki kozmetički saloni nude u svojim uslugama.

579px-Kleopatra-VII.-Altes-Museum-Berlin1
Mramorna bista Kleopatre, 40.-30. g. pr. Kr.

Jedna od najpoznatijih ženskih faraona Kleopatra, koja je ujedno i posljednja u nizu faraona, bila je poznata po svojoj ljepoti i pameti. Zavela je Gaja Julija Cezara i rodila mu sina. Zavela je Marka Antonija i rodila mu troje djece.

Kako bi sačuvala svoju ljepotu kupala se u mliječnim kupkama. I to ne u bilo kakvoj kupki već od magarećeg mlijeka s dodatkom eteričnih ulja.  Magarice nisu poznate po obilnom davanju mlijeka pa se računa da je trebalo 7000 magarica samo za Kleopatrine kupke.

 

SMRT ZBOG LAKA ZA NOKTE

U istom periodu u Kini započeo je trend lakiranja noktiju. Kinezi su počeli lakirali nokte kako bi se istaknula razlika u klasi. Najsiromašniji nisu imali lakirane nokte, plemići bi imali crne i bijele nokte, a najbogatiji bi imali srebrne i zlatne nokte. Ako bi ste nalakirali nokte, a bili ste siromašni, uslijedila bi smrtna kazna.

Lakiranje noktiju zabilježeno je i u Indiji te na prostoru Mezopotamije. Zanimljivo je da su nokte lakirali prvenstveno muškarci koji su tako isticali svoje bogatstvo i moć. Isticanje bogatstva muškarci danas postižu skupim satovima i autima, a u prošlosti postizali su lakiranim noktima. Tko zna, možda nam se i vrati ovaj trend!

lady_wang-tang-dynasty-governors-wife-portrait_cropped
Žena iz dinastije Tang ((618-906))

Upravo u Kini počela se cijeniti i smatrati lijepim što bljeđa put, tamne obrve i crveni obrazi. Ovakav izgled zahvatio je i Europu te je bio uzor za ljepotu kroz stoljeća.

Zbog tog izgleda ljudi su posezali za svakakvim sastojcima koji su često imali otrovne sastojke poput olova, arsena i žive. Japanske gejše najpoznatiji su primjer tog izgleda. Bijelu podlogu pravile bi od olova i rižinog brašna.

IMAŠ MIŠJU DLAKU NA LICU

U Grčkoj se lijepim smatrao blijedi ten koje su žene dobivale koristeći olovni puder. Obrve bi potamnjele i spojile kako bi dobile mono-obrvu. Mono obrva je jedna dugačka obrva iznad očiju. Ako nisu imale prirodno spojene obrve onda bi nalijepile životinjske dlake. Dosta dobre su se pokazale mišje dlake, no vjerojatno mogu poslužiti i zečje. Takvu obrvu bi još potamnile ugljenom, a usne bi zacrvenile glinom, pčelinjim voskom i maslinovim uljem.

Rimljani su od Grka preuzeli sve pa tako i mono obrvu i pojam ljepote.

Blijedu čistu put Rimljani bi dobili tako da su  drobili kredu u prah i u to bi dodali krokodilski izmet te bijelo olovo. Kao što smo već prije rekli olovo je iznimno otrovno. Taloženjem olova u tijelu može se dobiti rak krvi ili leukemija ili neki psihički poremećaj. No nema veze, bitno je bilo imati bijelu put.

Kako bi očuvale kožu od bora, navečer bi Rimljanke nanosile lanolin pomiješan sa životinjskim urinom ili medom i octom.

Rimljani su prezirali bore, mrlje i druge nedostatke na koži pa su punili bore labuđom masti i zmijskim prahom. Rimljanke su voljele biti bez dlake pa su razvile poprilično bolan način uklanjanja, a to je trljanje kože kamenom ili čupanje s pincetom. Kao i Egipćanke i Rimljanke su koristile kohl za oči. Ideal je bio imati dugačke trepavice i tamne obrve koje se skoro spajaju na sredini. Uglavnom, Rimljanke su trošile toliko novaca na kozmetiku da se pojavio zakon koji im je zabranio kupovinu kozmetike… taj zakon je bio na snazi samo nekoliko mjeseci, no to vam dovoljno govori koliko su ljudi i tada opsesivno tragali za ljepotom.

Prev 1 of 1 Next
Prev 1 of 1 Next

IZGLEDAŠ KAO ANĐEO

U srednjem vijeku, veliki utjecaj imala je Katolička crkva. U ovom periodu žene nemaju jednaka prava kao muškarci i one su podčinjene muškarcima.

U ta ne baš za žene dobra vremena cijenila se čistoća te su se našminkane žene smatrale lažljivima i varalicama. To ste željeli izbjeći jer biste dobili brnjicu za lažljive žene ili bi vas stavili u klade pa gađali trulim povrćem ili jednostavno spalili na lomači, kuhali u ulju, raščetvorili, živu zazidali… uglavnom nije bilo dobro lagati. Postojali su čak i zakoni kojima je ženama zabranjivano šminkanje.

No u interesu žene bilo je da izgleda lijepo, za njihove standarde, i da se što bolje uda tako da su pribjegavale kršenju zakona.

1024px-Piero_della_Francesca_044
Pierro della Francesca, Portret Federica da Montefeltra i Battiste Sforze, o. 1465.

 

Žene su tada željeli izgledati kao anđeli s plavom kosom i licem bebe ili djeteta. Kao i u proteklim razdobljima i tada se cijenila bijela čista put. Bijela da bi se vidjelo da ne radi u polju i čista da nema nekih bolesti. Zbog toga su žene posezale za podlogama koje će im to dati.  Najpopularnija podloga bila je Aqva Toffana koja je u sebi sadržavala arsen koji je naravno otrovan.

Ova podloga vam je davala prekrasnu bijelu put pa su žene bile lude za njom, pogotovo zato što ste je mogli iskoristiti da se riješite muža. Kako je u tim vremenima svaki madež, bradavica ili mrljica mogla biti znak da ste vještica, žene su se trudile da im lice bude čisto pa su na sebe stavljale mješavinu octa i zobene kaše ili krv bika. Glavno obilježje tog vremena je što su im lijepe žene bile one s izrazito visokim čelom i tankim obrvama tj. bez obrva i trepavica. Žene su željele postići izgled djeteta – nevinog i neiskvarenog, no kako su neke znale pretjerati s čupanjem uvijek su mogle nalijepiti mišju dlaku gdje je nedostajalo. Izgled bi bio završen kada ste usne natrljali limunom, a na obraze stavili vinski talog. Osim lica šminkale su vrat i dekolte.

OŽILJAK SVAK LIJEČI LJUDSKA MAST

Žene koje su pripadale višem staležu koristile su podloge od arsena, octa, bijelog olova. Ovu podlogu stavile bi na lice koje je prvo premazano bjelanjkom što je stvorilo voštani izgled. Na to bi nanijele puder koji je sadržavao živu. Ova smjesa ih je na kraju dovela do ludila, paralize i smrti. Kako bi imale što bljeđu put pile su zlato u prahu jednom mjesečno, no bilo je slučajeva kada su žene pile zlato svakodnevno.

800px-Darnley_stage_3
Nepoznati majstor, Portret Elizabete I., o. 1575.

Pošto pijenje zlata ipak ne posvjetljuje put, uvijek su mogle pribjeći dobrim starim pijavicama i puštanju krvi kako bi dobile željeni prozračan izgled. Za svježinu lica i odmoran izgled umivale bi se u životinjskoj ili ljudskoj mokraći. Ako bi se probudile s bubuljicom brzo bi pohitale u najbližu štalu i uzeli bi magareći izmet. Za liječenje ožiljaka od malih boginja koristili su, vjerovali ili ne, ljudsku mast koju bi prikupili na pogubilištima. Za liječenje ćelavosti popularan recept je bio ćelavo mjesto natrljati mješavinom štakorskog izmeta, ulja i vode u kojoj se kuhao luk.

Poznata trendseterica tog vremena engleska kraljica Elizabeta, u modu je uvela crvenu kosu i visoko čelo. I ona sama se satima dotjerivala. Na sebe bi stavljala masku mladosti napravljenu od bijelog olova i octa. Na usne bi stavljala mješavinu pčelinjeg voska i žive, a na oči kohl. Maska mladosti bi joj kožu još više uništila pa da pokrije uništeno lice stavljala bi još više maske i tako ukrug

Na kraju života Elizabeta je postala ćelava, krezuba s potpuno raspadnutim licem od silnog olova i arsena i smrdljivim trulim zubima.

IMAŠ NEŠTO MEĐU ZUBIMA

Gilbert_Stuart_Williamstown_Portrait_of_George_Washington
Gilbert Stuart, George Washington, 1797.

Zubi su u tom periodu bili veliki problem. Šećer je došao na britanski i francuski dvor te su ga neumjereno koristili. Postojala je i šećerna pasta kojom su prali zube. Kada su zubi bili uništeni mnogi su posegnuli za konjskim zubima, zubima umrle tetke ili bake, zubima pogubljenih ljudi ili zubima siromašnih. Cijena zuba je jako pala nakon bitke kod Waterlooa zbog povećanja količine rabljenih zuba u opticaju. Ako su vam se zubi mogli spasiti, tada bi ih kirurg-brijač ispunio s olovom, kositrom i zlatom. Jedna od prvih povijesnih ličnosti za koju se zna da je nosio zubne proteze bio je George Washington – američki predsjednik. Njegova proteza je bila napravljena od zuba nilskog konja, krave, umrlih ljudi te slonove kosti. Kada budete gledali njegove slike znat ćete zašto ima kiseli osmijeh.

 VISOKE PERIKE I SVILENI MADEŽI

U razdoblju 17. stoljeća počela je u modu sve više ulaziti perika. Prvo su je počeli nositi muškarci kako bi pokrili ćelavost, a onda je počinju nositi i žene.

Marie-Gabrielle_Capet_-_Self-Portrait_-_Google_Art_Project
Marie-Gabrielle Capet, Autoportret, 1783.

U 18. stoljeću, taman prije Francuske revolucije, šminka je bila izuzetno popularna. Šminka tog vremena bila je jako skupa pa su je mogli priuštiti samo bogati ljudi. Kako bi dobile bijelu put koristile su i dalje podlogu od olova. Na to bi stavile rumenilo u velikim kružnim pokretima od ruba očiju do ruba usana. Ruževi su često imali žive u sebi te bi ih nanosili na usne stvarajući oblik ruže. Oči nisu šminkali, a obrve su čupane u obliku polumjeseca. Ako su previše počupale obrve još uvijek je bila popularna mišja zamjena.  Žene koji pripadaju plemićkom staležu počinju nositi perike tj. umetke koje su stavljale na svoju kosu kako bi dobile visinu. Perika se oprašuje velikim količinama brašna jer se željela dobiti siva kosa. Jednom kada dobijete željenu sivo-bijelu boju kreće se s izradom visoke konstrukcije od vaše kose ukrašenu perlicama, biserima, brašnom i mašću. Takva kosa  postala je  meta brojnim ušima i ličinkama. Ima čak i dokumenata gdje piše da su stavljale kaveze na glavu tijekom noći kako im se ne bi zavukli miševi.

Osim perike jako popularni su bili madeži napravljeni od svile i pamuka i različitih oblika. S umjetnim madežima skrivale su se nepravilnosti, ali ujedno slale i zavodničke poruke. Madež blizu usana značio bi poljubi me. Madež blizu očiju znači gledam te.

Blijeda put, puno rumenila, ruž na sredini usana i vidljive vene  – to je look koji ste željeli postići.

NAELEKTRIZIRANA LJEPOTA

Početkom 19. stoljeća na englesko prijestolje stupa mlada kraljica Viktorija. Svi su očekivali da će kozmetička industrija doživjeti procvat. No, kraljica Viktorija bila je mišljenja da se samo prostitutke i glumice šminkaju pa se cijelo stoljeće cijenio prirodan izgled. Taj prirodan izgled je teško postići kada se ipak još uvijek cijeni blijeda put, počupane obrve, male usnice i dugačka kovrčava kosa te su žene bile prisiljene koristiti kozmetiku u ogromnim količinama. Prva novina bila je ta da u oči stavljaju beladonu . To je iznimno otrovna biljka, ali proširuje zjenice. Žene tog vremena željele su velike pseće oči, pa osim beladone znale su ukapati limunovog ili narančinog soka za veći sjaj očiju. Kovrčava kosa tada je bila glavni hit te je nastao cijeli niz pomagala za kovrčanje koja su ženama znale spaliti kosu ili ih usmrtiti.  Svježe otkrivena električna energija pomogla je razvoju niza proizvoda za uljepšavanje koji vam je mogao naškoditi na potpuno nove načine.

Električni korzet – pomaže kod slabih leđa, zimice, reume, histerije, unutarnjih tegoba, gubitka apetita, dispepsije, bubrežnih poremećaja, ženskih bolesti i žučnih bolesti…

Električna četka za kosu – liječi gubitak kose, zatvor, oštećenja tijela od malarije, reumu, krvne bolesti i paralizu.

Izgled za kojim su težile žene tog vremena bio je “umirem od tuberkuloze look” ili “brojim zadnje dane”.

BAŠ ZRAČIŠ DANAS

To je poznati kompliment koji vam netko daje kada ste mu osobito lijepi. No u viktorijanskom doba taj izraz je imao doslovno značenje.

Glavni novi proizvod u kozmetici bio je radij. Reklame iz tog vremena vjerojatno su trebale ovako glasiti „Ako želite kožu koja zrači, koristite radij. „

„S radijem ne dobivate nove bore. P.s. jer ste mrtvi. „

„Koža bez bora i grobnica nova“

Radior_cosmetics_containing_radium_1918
Reklama u New York Tribune Magazine iz 1912. za Radior kozmetiku za koju je proizvođač tvrdio kako sadrži radij.

Šalu na stranu –  radij je jako radioaktivan, uništava stanice u tijelu pa je i njegova pronalazačica Marie Curie umrla od aplastične anemije jer joj koštana srž  više nije proizvodila zdrave stanice… No kako radij svijetli u mraku i briše bore nastao je cijeli niz proizvoda koji u sebi imaju radij. Osim radija još jedan proizvod izazvao je pomutnju, a to su bile x-zrake.

Wilhelm Conrad Roentgen otkrio je posebnu vrstu elektromagnetskog zračenja  nazvane po njemu rendgenske zrake. On je tim otkrićem olakšao dijagnosticiranje različitih bolesti, no isto tako je pronašao smrtonosno sredstvo za depilaciju.  Ljudi su se namjerno izlagali 20 satnom zračenju nakon koje bi im otpale dlake. No oduševljenje je kratko trajalo jer bi nakon nekog vremena odapeli bi i oni. U njegovu obranu, sumnjam da je dao svoj blagoslov za korištenje svog izuma za depilaciju.

Kraj 19. stoljeća obilježen je razvojem kozmetike. Negdje tijekom 1884. u Parizu je napravljen prvi ruž. Sastojao se od jelenjeg loja, ricinusovog ulja i pčelinjeg voska. U upotrebu u gotovo sva kućanstva ulazi i sapun. Jedan od najkvalitetnijih sapuna pravio se od neiskorištenih komada svinjske masti. Sapun se kuhao u kotlu u koji se dodavala lužina dobivena iskuhavanjem pepela. Ovaj sapun se dobro pjenio, a proizvođači su ga dodatno oplemenili dodavanjem eteričnih ulja.

SKUPA KOZMETIKA

20. stoljeće je razdoblje pojave prvih komercijalnih pudera koji su među ostalim sadržavali talk, škrob, kalcijev karbonat i magnezijev karbonat. U ovom razdoblju dolazi do brojnih izuma i stvaranja velikih kozmetičkih brendova. Jedan od prvih kozmetičkih brendova je Max Factor kojeg je stvorio Max Factor. Postao je poznat po izuma sjajila za usne i tome što je bio šminker holivudskim zvijezdama.

Još jedna poznata kozmetička firma bila je Maybeline. Maybeline je stvoren kada je Thomas William gledao svoju sestru kako stavlja mješavinu vazelina i ugljena na svoje trepavice. To mu se učinilo vrlo zgodnim te je uz pomoć prijatelja kemičara stvorio prvu maskaru nazvanu po sestri maybelin.

Prev 1 of 1 Next
Prev 1 of 1 Next

Osim ovih brendova, danas postoje brojni drugi jer je kozmetika postala veliki posao koji je vrijedan milijarde i milijarde dolara. I današnja kozmetika ima brojne čudno opasno odvratne sastojke. Prva stvar jest ta da se i danas u gotovo svim proizvodima nalaze životinjske masti – najčešće lanolin. Lanolin se dobiva iz ovčje vune i dodatkom eteričnih ulja dobijete poprilično učinkovitu smjesu za zaštitu kože. Jedan od najskupljih proizvoda koji još zovu morsko zlato je ambergris. Ambergris ispušta kit kroz usta ili kroz drugi otvor, a koristi se za pravljenje parfema.  Česti proizvod su i lešine životinja koje se kuhaju kako bi se dobila mast. Dugo vremena se u gotovo sve maskare stavljala riblja kost. Ako volite crvene ruževe, crvena pića i crvene jogurte i divite se intenzivnoj crvenoj boji ta divna crvena dolazi od divnih crvenih ličinki. Opasni sastojci koji se nalaze u današnjoj kozmetici su formaldehid koji se nalazi u brojnim proizvodima za dugotrajno, profesionalno ravnanje kose, sintetički antioksidansi koji mogu prouzročiti iritaciju kože i alergije,  propilparaben i butilparaben koji mogu prouzročiti probleme sa štitnjačom, pretilost i neplodnost. Kao što vidite, stvari se nisu previše promijenile od vremena naših praprabaka. Vjerojatno se zato povijest iznova i iznova ponavlja – jer ljudi u njoj ostaju isti. Željni ljepote, mladosti, ali najviše sreće do koje žele doći bržim i često opasnim putem.

Facebook Comments