Hrvatska inačica Wikipedije proteklih se godina više puta našla pod povećalom javnosti, najrecentnije po pitanju kategorizacije koncentracijskog logora Jasenovac kao “radnog logora” pozivajući se na višestruko kritiziranu knjigu Igora Vukića. Bio je to tek najzvučniji slučaj u nizu “malih bitaka” koje su se godinama vodile na hrvatskoj Wikipediji s revizionistima koji su – kao što se nedavno i dokazalo – namještanjem izbora došli do administratorskih pozicija i nametali revizionističke stavove i vlastite ideološke projekcije u enciklopedijske natuknice koje bi trebale težiti prema objektivnosti.

U zadnjih nekoliko godina cijeli niz autora na Wikipediji – uključujući i autora ovih redaka – našao se u poziciji “borbe s vjetrenjačama”. Njihovi ispravci bili bi poništeni, dijelili su im se žuti i crveni kartoni, višesatna uređivanja nastala na temelju višednevnih/tjednih istraživanja nestajala su jednim klikom administratora kojemu se sadržaj nije svidio. Takvim praksama je, barem se tako za sada čini, konačno došao kraj. Naime, krovna organizacija Wikipedije izdala je globalnu zabranu (eng. global ban) jednom od vodećih administratora “revizionističke struje”, Kuburi.

 

Višegodišnja borba s revizionizmom

Javnost je dugo upoznata s problemom revizionizma i nametanja jednog ideološkog pogleda na hrvatskoj Wikipediji. Facebook grupa “Razotrkivanje sramote hr.wikipedije” tek je jedno od internetskih mjesta na kojima se više godina raspravlja o ovome problemu. Iako je trenutno od problematičnih administratora blokiran samo Kubura, njegovi najbliži suradnici su se u međuvremenu (od početka prosinca kada je središnja Wikipedija intervenirala) sakrili te nitko od njih niti ne pokušava dirati izmjene korisnika koji se – sada u sve većem broju – aktiviraju ili reaktiviraju i nadopunjavaju/ispravljaju problematične članke.

Iako primjera ima nebrojeno – priloženi članak Jutarnjeg lista tek zagreba površinu – svakako je najveća “pobjeda” u vidu povratka legitimiteta hrvatskoj inačici uređivanje članka o Koncentracijskom logoru Jasenovac (aktivne promjene od kraja prosinca 2020. godine). Tako se u novoj verziji stavovi problematičnih revizionista miču iz prvog plana u odgovarajuću sekciju “Negiranje stvarne prirode logora”.

Slučaj Wikipedije, a posebno enciklopedijskog unosa o Jasenovcu, odličan je primjer za prezentaciju jednog složenog problema s kojim se susreću povjesničari te jednog od najvećih izazova javne povijesti. Srž cijelog problema najbolje sumira izvadak iz Razgovora koji se vodi oko uređivanja spomenutog članka:

Vukić je problematičan. On predstavlja sumaciju totalnog negatorstva ustaških genocida i Holokausta […]  Moj dio je odgovor na iscrpno iznošenje Vukićevih laži, no spreman sam skratiti kad se skrate ti njegovi lažni navodi. Po jednoj strani kao sto piše [Goran, op. a.] Hutinec, kad se baviš s Vukićem, daješ mu neopravdanu legitimnost, po drugoj strani ako se ne baviš s Vukićem i ne opovrgavaš njegove laži, onda ljudi smatraju da su njegove naveliko rasprostranjene laži legitimne.

 

Moderne ideologije i u dalekoj prošlosti

Problematični članci uglavnom su iz sfere modernije hrvatske povijesti, no utjecaj nije izostalo ni na ranija razdoblja. Ponovno, primjera ima mnogo, no spomenuo bih onaj koji sam osobno doživio – riječ je o unosu o opsadi Zadra 998. godine koji je prije nešto više od godinu dana bio naslovljen kao “Makedonska opsada Zadra” implicirajući time da je car Samuilo bio Makedonac. Nakon ispravka u kojem sam naveo da je u većini hrvatske i strane literature Samuilo bugarski car, te da se naziv “Makedonsko carstvo” javlja tek sporadično – zbog čega sam naziv ostavio kao jedan od ponuđenih za “Samuilovo carstvo”, ali sam inzistirao na micanju pridjeva “makedonski” iz naslova enciklopedijskog unosa – javio se jedan od administratora čije se ime proteže kao jedno od nekolicine najproblematičnijih Kuburinih suradnika. Naime, usprkos svim mojim ispravcima i potkrijepama literaturom inzistirao je da je Samuilo isključivo makedonski car budući da “nam je poznato da Bugari i Grci ne priznaju makedonsko ime, i da tu riječ gdje je god pročitaju mijenjaju u grčki ili bugarski.” Inzistirao je na tome da se stranim izvorima ne treba vjerovati, nakon čega sam navode potkrijepio s još nekoliko domaćih izvora – među njima i knjigom Ive Goldsteina i Borislava Grgina. Dakako, od cijelog spiska navoda i citirane literature administrator se uhvatio isključivo spomena Ive Goldsteina te je u raspravu o 10. st. ušao sljedeći navod:

Goldstein ti je dobar izvor. Kako ono kaže 100.000 pobijenih u Jasenovcu. Ali ne smije se otkapat, valjda da ne ispliva istina na površinu, i vidi koliko ima žrtava, i ko su one uopče. Nije mi ni jasno ni di bi stalo na tako malom prostoru 100.000 pobijenih. Sve se radi da se istina zakopa. Istina nije zdrava.

Inzistirajući nastavio je isticati da ja, kao i navedeni stručnjaci “ne priznajemo njihovo [makedonsko, op. a.] ime. Kako god da su se onda zvali, sagudati, rinhini, smoljani i ostali, za bugare i ostatak svijeta na čelu sa goldštajnom oni su bugari. Ali oni bugari nisu, za mene i svakog razumnog oni su preci Makedonaca.” Zbog svoje ustrajnosti ubrzo sam zaradio žuti karton, svega nekoliko mjeseci od registracije, uz opasku “hrvatski izvori ti očito ništa ne znače”.

Ne znam je li u međuvremenu netko izvršio pritisak na spomenutog administratora ili je možda sam shvatio da je u krivu u inzistiranju na isključivo jednom viđenju, ali ubrzo mi je dopušteno da doradim stranicu kako smatram da je najbolje. Tako je unos postao “Opsada Zadra (998.)“, a prvi paragraf posvećen je raspravi o samom karakteru Samuilovog Carstva – objašnjavajući obje perspektive i ukratko prezentirajući korijene samih razlika; kako bi, zapravo, enciklopedijske natuknice i trebale izgledati.

 

Epilog… ili?

Takvih priča ima nebrojeno te će biti potrebni značajni napori da se pregledaju svi problematični članci. Trenutno je situacija na hrvatskoj Wikipediji mirna i ide u dobrom smjeru – već mjesec dana sve veći i veći broj autora radi na popravcima i revizijama članaka, a donedavno glasni i aktivni revizionisti su utihnuli. Možemo se samo nadati da su događaji iz studenog i prosinca prošle godine bili epilog višegodišnje agonije i da neće doći do ponovnog “prevrata”. Sada slijedi dug period dorada i revizija kako bi se povratio legitimitet hrvatske inačice najpoznatije online enciklopedije, a sve zainteresirane čitatelje možemo samo pozvati da se i sami uključe u obogaćivanje Wikipedije svojim znanjem!