Mošinski se na mjestu gradonačelnika zadržao čak 12 godina (3 mandata) što je do tada bio rekord. Za mandata Mošinskog uređena je Zelena potkova, Zagreb dobiva uspinjaču, asfaltirane su gradske ulice, uveden je konjski tramvaj, uređen glavni kolodvor te su izgrađene zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, zgrada Realne gimnazije (današnji prostor Muzeja Mimare) i Umjetnički paviljon.


Adlof pl. Mošinski (1843-1907.) bio je hrvatski pravnik i političar te zagrebački gradonačelnik u razdoblju od 1892. do 1904. godine. O vremenu njegova mandata možete pročitati u spomen knjižici Slob. i kr. zem. glavni grad Zagreb : od godine 1892. do godine 1902. : sastavljeno po službenim podatcima : s 6 portraita, 8 svietlotisaka, 11 slika i 2 chromoslika, koji su Mošinskom u čast pripremili zahvalni činovnici, učitelji i učiteljice slob. i kr. zem. glavnog grada Zagreba te saznati zašto nosi titulu „oca bijelog Zagreb grada“.

Adolphus Ignatius Joannes Nepomuk

Obitelj Mošinski potječe iz Sendomierza kod Mińska Mazowieckoga koji se nalazi u Poljskoj. Potječu od poljskog roda Nałęc, a krajem 18. stoljeća na područje Slavonije dolaze preci Adolfa Mošinskog. Njegov otac Ignjat bio je provizor na vlastelinstvu u Donjem Miholjcu, a oženio se Marijom Rohrer, kćerkom posjednika u Valpovu.

Grb obitelji Mošinski, izvor: wikipedia.org

Adolf Mošinki, punim imenom Adolphus Ignatius Joannes Nepomuk, rodio se 1843. godine u Donjem Miholjcu. Krsni kum bio mu je Joannes Nepomuk Danhelovsky, otac Adolfa Danhelovsky poznatog hrvatskog šumarskog stručnjaka.

Obrazovanje, prva zaposlenja i ženidba

Mošinski je gimnaziju završio u Osijeku i Zagrebu. Nakon toga pravo u Budimpešti i Beču, gdje je oblikovao svoj politički svjetonazor. Bio je skloniji Mađarima, smatrajući da su oni prihvatljivija opcija. Godine 1867. zaposlio je u odvjetničkom uredu Antuna Rukavine u Osijeku. Godinu dana nakon, 1868. godine, imenovan je županijskim pristavom i dodijeljen županijskom kotarskom sudu u Našicama.

Imenovan do skora po banskom stolu prislušnikom sudb. stola u Zagrebu i položivši sudački izpit bude god. 1869. imenovan vladinim perovodjom, te je izmjenice službovao u predsjedničtvu i kod odjela za unutarnje poslove, a osim toga bio je sve do reorganizacije sudstva pomoćnim izvjestiteljem kod kr. sudb. stola u Zagrebu u gradj. pravnih poslovah., izvor:Dom i sviet, br.18, 15.9.1892., str 289.

Dana 16. svibnja 1871. godine oženio se s Juttom Šupljikac od Viteza. U braku su dobili dvije kćeri, Marianu i Dagmar, te sina Ivu Fedora Mošinskog, čija je supruga bila poznata operna pjevačica Vika Engel Mošinski.

Put do gradonačelnika Zagreba

Godine 1877. imenovan je vladinim tajnikom. U isto vrijeme preuzeo je u tadašnjem odjelu za bogoštovlje i nastavu upravu nad svim zemaljskim i stipendijskim zakladama te sveučilišnu referadu.

Njegovoj neumornoj radinosti podje za rukom, da je ove zaklade (do sedam milijuna forinti), koje je u dosta zamršenom stanju preuzeo, upravo do uzornog reda priveo., izvor: Dom i sviet, br.18, 15.9.1892., str 289.

Godine 1887. postao je član upravnog odbora grada Zagreba, a iste godine izabran je u gradsko zastupstvo. Postavljen je i mjesnim školskim nadzornikom Više djevojačke škole u Zagrebu.

Dvije godine nakon, imenovan je vladinim odsječnim savjetnikom. Bio je i predsjednik (i jedan od osnivača) I. činovničke zadruge u Zagrebu koja je pod njegovom upravom napredovala.

I konzumna činovnička zadruga odlikovala ga je predsjedničtvom, a za svoje revno požrtvovno djelovanje u gospojinskom družtvu „Crvenog križa“ odlikovan je ove godine počastnom diplomom Njez. Veličanstva carice i kraljice Jelisave., izvor: Dom i sviet, br.18, 15.9.1892., str 289.

U prvoj polovici 1892. godine imenovan je vladinim povjerenikom za grad Zagreb, nakon raspuštanja gradskog zastupstva. U rujnu iste godine izabrano zastupstvo izabralo je Adolfa Mošinskog gradskim načelnikom slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba. Na to mjesto došao je kao vladin čovjek.

Novi načelnik obeća u svom pozdravnom govoru, da će sve svoje sile uložiti u procvat i razvoj glavnoga grada…, izvor: Slob. i kr. zem. glavni grad Zagreb : od godine 1892. do godine 1902. : sastavljeno po službenim podatcima : s 6 portraita, 8 svietlotisaka, 11 slika i 2 chromoslika

Gradonačelnik Zagreba

Na mjestu zagrebačkog gradonačelnika Mošinski je naslijedio Milana Amruša (1890-1892.). On je započeo misiju da Zagreb učini modernim europskim gradom. Za vrijeme njegova mandata Zagreb dobiva uspinjaču, asfaltirane su gradske ulice, uveden je konjski tramvaj, uređen glavni kolodvor i još mnoge druge zasluge.

Adolf Mošinski nastavio je zadaću da Zagreb učini modernim europskim gradom. U početku je surađivao s Isom Kršnjavijem, iskorištavajući novčane fondove.

Izgrađene su kulturne ustanove, primjerice zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, zgrada Realne gimnazije (današnji prostor Muzeja Mimare) i Umjetnički paviljon. Također, izgrađene su crkve i škole, primjerice škola na Svetom Duhu, na Horvatima te u Trnju i na Lašćini.

Adolf Mošinski zaslužan je i za uređivanje gradske kanalizacije (1892-1895.), te za regulaciju (nadsvođenje) potoka Medveščaka kroz Tkalčićevu ulicu (1895–1898.).

Za mandata Mošinskog uređena je Zelena potkova i dovršene ulice, primjerice Trenkova, Hatzova, Mihanovićeva i Vukotinovićeva. Izgrađena je i Sljemenska cesta, a na Medvednici je sagrađeno lječilište Brestovac, te planinsko odmorište Adolfovac, koje nosi naziv u čast Mošinskog.

Godine 1901. Zagreb je dobio taksi, prvi taksist bio je Tadija Bartolović, a prvi putnik gradonačelnik Mošinski. Osim što je bio prvi putnik, bio je i prvi gradonačelnik Zagreba koji je nosio počasni lanac.

Otac „bijelog Zagreb grada“

Prije isteka mandata 1904. godine, 1899. godine Mošinski dobiva novu grbovnicu kao potvrdu starog plemstva, ali s titulom od Zagreb-grada.

Grb Adolfa Mošinskog prema grbovnici od 25. ožujka 1899. godine kojom mu je potvrđeno plemstvo, izvor: wikipedia.org

Godine 1904. daje ostavku na mjestu gradonačelnika, nakon što je oporba pobijedila na izborima, ali je do 1906. godine ostao na čelu odjela za bogoštovlje i nastavu.

Preminuo je 1907. godine, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Mošinski se na mjestu gradonačelnika zadržao čak 12 godina (3 mandata) što je tada bilo rekordno. To je i vrijeme jednog od najuspješnijih razvoja grada Zagreba, vrijeme modernizacije i puta ka daljnjoj modernizaciji. Iako je bio pristaša Khuena Hedwervaryja, za grad Zagreb učinio je mnogo i time zaslužio titulu „oca bijelog Zagreb grada“.

Izvori:

Dom i sviet, br.18, 15.9.1892., str 289.

Hrvatska enciklopedia online

Slob. i kr. zem. glavni grad Zagreb : od godine 1892. do godine 1902. : sastavljeno po službenim podatcima : s 6 portraita, 8 svietlotisaka, 11 slika i 2 chromoslika

Naslovna foto: Slob. i kr. zem. glavni grad Zagreb : od godine 1892. do godine 1902. : sastavljeno po službenim podatcima : s 6 portraita, 8 svietlotisaka, 11 slika i 2 chromoslika

 

Facebook Comments
Nikolina Solić