Tihana Kušter

Magistra ranonovovjekovne povijesti i povijesti umjetnosti. Urednica je portala Povcast.hr i doktorandica Predmoderne povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s istraživačkim interesom za digitalnu historiju. U slobodno vrijeme bavi se moderiranjem rasprava dvaju vrsnih intelektualaca - todlera.
Tihana Kušter

Picassova “Žena sa stiletom” dovršena je na sam Božić, a prikazuje ženskog monstruma u kojem povjesničari umjetnosti, kao i u drugim monstrumima koje Picasso naslikao ranije, prepoznaju upravo Picassovu prvu suprugu Olgu. 

Pablo Picasso najpoznatiji je umjetnik 20. stoljeća. Poživio je gotovo čitavo stoljeće stvarajući najveći opus djela u povijesti umjetnosti uopće. Jednako produktivan i suviše dinamičan bio je njegov privatni život kojeg je nemoguće odvojiti od umjetničkog stvaranja. Picassov privatni život bio je prepun muza koje su u velikoj mjeri bile glavni akteri njegovih djela, a neki povjesničari umjetnosti čak različite faze njegova stvaralaštva raspoznaju baš prema muzama koje su tada bile aktualne. Unatoč brojnim muzama-ljubavnicama, Picasso se ipak ženio samo dva puta.

Olga_Khokhlova
Olga Khokhlova

Picassove žene

Prva Picassova supruga bila je ruska balerina Olga Khokhlova koju je Pablo upoznao 1917. godine kada je imao 36, a ona 26 godina. Godinu dana kasnije vjenčali su se, a par godina kasnije dobili su i sina. Olga se kao i sve kasnije Picassove ljubavnice nalazi na velikom broju njegovih djela no Picassov pristup prikazivanju Olge uvelike će se mijenjati. Njihov brak neformalno je trajao do 1935. godine, međutim, mnogo prije razilaženja, između supružnika se našla Picassova ljubavnica i nesuđena supruga Marie – Therese Walter.

Godine 1927., 40-ogodišnji Pablo Picasso upoznao je 18-ogodišnju Marie – Therese Walter koja je ubrzo postala Picassova nova muza. Marie – Therese bila je Pablova ljubavnica sve do 1935. kada je Picassov prvi brak zbog Marijine trudnoće morao završiti neformalnim razvodom. Picassovi biografi ovo razdoblje opisuju kao progresivno kulminirajuće razdoblje rivalstva između dvaju žena pri čemu se Olga za vrijeme i nakon braka opisuje kao shizofenična i posesivna supruga koja se nije željela razvesti od Picassa unatoč njegovim očitim aferama. Dapače, kako joj je javni život bio izuzetno bitan, u jednoj je epizodi sa svojim odvjetnicima zabranila Picassu da se pojavljuje javno s Marie – Therese. Olgin lik, njenu posesivnost i ogorčenost povjesničari umjetnosti prepoznaju upravo na Picassovim radovima iz tog turbulentnog razdoblja.

death-of-marat-picasso
Pablo Picasso, Žena sa stiletom (Maratova smrt), 1931.

Maratova smrt

Drugi naziv ove slike je „Maratova smrt“ (Mort de Marat) i ona je prva od dvije Picassove reference na „Maratovu smrt“ klasicističkog slikara Jeana Louisa Davida. David, inače i sam pripadnik jakobinaca tijekom Francuske revolucije, naslikao je 1793. godine herojski hommage radikalnom revolucionaru Jeanu-Paulu Maratu kojega je te iste godine u njegovom domu, u kadi u kojoj je provodio mnogo vremena zbog svoje kožne bolesti, ubila revolucionarka Charlotte Corday, pripadnica suprotničke revolucionarne stranke žirondinaca. Slika je postala jedno od najpoznatijih i najutjecajnijih djela u povijesti umjetnosti te se reference na njega pojavljuju u brojnim vizualnim radovima nastalima od 18. stoljeća sve do današnjih dana.

Death_of_Marat_by_David
Jean Louis David, Maratova smrt, 1793.

Pomnijim pogledom na Picassovu referencu na „Maratovu smrt“ primjećuje se kako najveći dio klaustrofobičnog prostora prikazanog na slici zauzima prizor u kojem jedan lik sa ženskim atributima, tankom iglom probada drugog lika u formi ženske cipele, lika koji je u ležećem položaju i čija se stilizirana ruka spušta prema pismu. Iz mjesta uboda širi se mrlja krvi, a između likova nalazi se francuska trobojnica. Francuska trobojnica, položaj probodenog lika i elementi poput pisma očita su referenca na Maratovu smrt, kao i monstrum sa ženskim atributima koji svakako može biti i Maratov ubojica, Charlotte Corday. Međutim, povjesničari umjetnosti poznavajući i kontekst nastanka djela, smatraju kako djelo priča zapravo Picassovu osobnu priču.

Žena sa stiletom

Djelo je dovršeno na sam Božić, uoči bogatog Božićnog domjenka kojeg je njegova supruga priređivala za šire društvo. Unatoč obiteljskom blagdanu i velikom domjenku kojim se stvarao dojam obiteljskog sklada, u idućim danima nastala je i veća serija slika velikih dimenzija na kojima je Picasso opetovano prikazivao svoju ljubavnicu Marie-Therese. Picassova referenca na “Maratovu smrt”, dovršena na Božić, zove se “Žena sa stiletom”, a u ženskom monstrumu, kao i u drugim monstrumima koje Picasso naslikao ranije, povjesničari umjetnosti prepoznaju upravo Picassovu prvu suprugu Olgu.

Screen Shot 2019-04-04 at 14.34.26
Pablo Picasso, Maratova smrt, 1934.

Picassova druga referenca na Maratovu smrt, djelo koje i nosi istoimeni naziv, nastala je tri godine kasnije. Isti monstuozni lik sa široko otvorenim ustima koja je jedan povjesničar umjetnosti, pomalo pretenciozno nazvao vaginalnim ustima, probada ovog puta, ženskog lika, Marie – Therese Walter. Djelo je nastalo upravo uoči Marijine trudnoće i Olginog konačnog preseljenja.

Egzekucija prve supruge

Ne možemo znati što je bilo u Picassovim mislima kada je slikao ovo djelo i zašto je djelo izradio baš ovako. Ali, pretpostaviti možemo. Picasso je političku i povijesnu temu nasilja tijekom Francuske revolucije preveo u osobni dnevnik vlastitog nasilja koje se odvijalo u njegovom privatnom životu. Postojeću ikonografiju spojio je sa svojom privatnom ikonografijom kao što je to radio i na prethodnim i budućim djelima. Zapravo, cijela zamisao o pretvorbi privatne stvari u javnu odgovara i samoj temi koju koristi; Maratovoj smrti koja je također primjer pretvorbe privatne u javnu stvar.

Picassova djela, „Žena sa stiletom“ i tri godine mlađa „Maratova smrt“ samo su dva primjera iz serije slika na kojima se Picassova supruga Olga prikazuje kao monstruozna karikaturalna i očajna žena. Referirajući se na temu Maratove smrti, Picasso je oba puta prikazao s jedne strane vlastitu smrt koju je osjetio zbog njemu nepoželjnih ponašanja supruge, ali s druge strane i simboličku smrt vlastite supruge koja se samo desetljeće ranije pojavljivala kao muza u posve drugačijem, nešto pozitivnijem kontekstu.

Facebook Comments