U novom dijelu Zapisa možete vidjeti i zemljovide iz 18. i 19. stoljeća dijelova slavonske Podravine


Vode li čovjek i ostatak prirode sukob, suživot ili međuodnos već desetljećima, stoljećima ili tisućljećima? O navedenim akterima možemo čitati i u povijesnim izvorima koji govore o slavonskoj Podravini, prostoru uz rijeku Dravu od Virovitice do Osijeka.

U istočnom dijelu slavonske Podravine (područje današnjih gradova Belišće, Valpovo, Donji Miholjac i okolnih općina Bizovac, Koška, Marijanci, Magadenovac…) nalazi se prirodna-povijesna baština čiji “život” možemo interpretirati oko dva, tri stoljeća na temelju trenutačno dostupne literature i povijesnih izvora. U prirodnu baštinu svakako ulazi jedan biser prirode koji ostavlja bez daha – močvara/bara Jugovača. U južnijem dijelu područja grada Belišća prostire se jedna od rijetkih šuma međuriječja Karašice i Vučice koja skriva zanimljive priče koje samo čekaju da ih ljudi pročitaju, ugledaju ili možda i osluhnu na mnogobrojnim šumskim putovima. Sjevernije od Vučice prolazi kanal Strug koji je do prije stoljeća i pol bio potok koji je poplavljivao okolno područje i za kraj rijeka Vučica. Danas rječica na kojoj su prije kao utvrde koje život znače lokalnom stanovništvu stajali mlinovi. Ona nije bila samo izvor života nego i granica dva svijeta slavonske Podravine – sjevernog svijeta motike i južnog svijeta sjekire i močvare. Tijekom 18. i 19. stoljeća pritoci rijeke Drave, Karašica i Vučica život su značili stanovništvu vlastelinstava sa središtima u Orahovici, Našicama, Šokac (Donjem) Miholjcu, Valpovu, a danas su samo tihi, zaboravljeni promatrači…

O svemu navedenome, ali i o još ponekim temama koje proizlaze iz sukoba/suživota između čovjeka i ostatka prirode (jučer i danas) možete pogledati u novom dijelu Zapisa iz Belišća. A, što ćemo sa sutra?

 

Facebook Comments
Mihael Sučić