Nisam sigurna o kojoj se točno trudnoći radilo tijekom te 2 uzastopne trudne godine diplomskog studija. Ali, jednog od tih semestara upisala sam izborni kolegij Povijest međunarodnog komunističkog pokreta. 


Bilo ljeto ili zima, kad ste u 7., 8. il’ 9. mjesecu trudnoće, penjanje na 2. kat do A-201 Filozofskog fakulteta čini vam se gore od onih 6 minuta trčanja u krug na gimnazijskoj nastavi TZK-a. Bebe k tomu obožavaju gurati vaš mjehur, to im je hotspot tih 9 mjeseci u maternici. To otprilike znači da nuždu trebate obavljati netom prije izlaska iz kuće, odmah po dolasku na faks i između baš svakog predavanja. Htjeli vi to ili ne, morate.

Svakog od tih 15 tjedana koliko je trajala Povijest međunarodnog komunističkog pokreta, obavljala sam isti ritual – geganje na 2. kat, do WC-a pa napokon do A-201 da odslušam što su nam prof. Banac i prof. Previšić pripremili za taj dan.

I stvarno jesu pripremili. Kolegij je bio sadržajno bogat – taman toliko da vas zaintrigira, a ne nokautira. Hrpa čitanja, Bogu hvala, a kolokviji propitivali sve razine znanja. Koristi napretek, student zadovoljan.

No, jedan osjećaj usjekao mi se u pamćenje. Trčite na 2. kat s loptastim trbuhom u razvučenoj majici, tlak na 150, srce u duploj brzini, WC morate negdje ubaciti u rutu, ali na umu samo jedno – jednom profesoru se ne kasni na predavanje. Ostavio vas tramvaj, pas vam zaflekao bijele hlače ili vam jednostavno 850 g živahnog djeteta stvara uobičajene sitne probleme, prof. Bancu ne kasni se na predavanje ni sekunde.

Nešto u nama studentima je odradilo svoje, nisam ni sekunde zakasnila, većinom nisu ni drugi. Prema čovjeku ste jednostavno morali gajiti strahopoštovanje najviše razine. 

Nažalost, prof. Banca više nema na ovom svijetu. Kao što izvještavaju HINA, Jutarnji list, Večernji listHistoriografija.hr, prof. Banac preminuo je danas, u utorak, 30. lipnja 2020. godine, u 74. godini života. Što je sve bio za nas i za druge, historiografski je popis dug.

Nadam se da sada negdje drugdje predaje o boljkama recentne historije. Počivali u miru, profesore!