Odvijajući se na nekoliko bojišnica od 1914. do 1918. godine, Prvi svjetski rat na neposredan je i posredan način postao uzrokom smrti oko 20 milijuna ljudi (otprilike 10 milijuna vojnika i jednako toliko civila), ostavivši i jednak broj ranjenih, kao i čitav niz nevolja s kojima su se poslijeratna Europa i svijet nastavili suočavati kroz ostatak 20. stoljeća, a u nekim slučajevima i sve do danas.

Pored iskustava onih koji su ih preživjeli, ostavivši za sobom pisana svjedočanstva ili tek usmene obiteljske predaje, kao podsjetnik na ovo masovno stradanje diljem nekada zaraćenih zemalja i bivših bojišnica u poslijeratnim su vremenima niknula posebno uređena vojna groblja, ispunivši krajolik danas prepoznatljivim redovima bijelih križeva ili kamenih ploča. Pored toga, u mirnijoj unutrašnjosti već su za samog trajanja rata palim borcima podizani i manji spomenici, dok će ih znatno veći broj biti podignut i u prvim poslijeratnim godinama.

No, s obzirom na protok vremena i – posebice u srednjoj i jugoistočnoj Europi – smjene režima, od kojih su neki nastali upravo kao opreka dotadašnjim multinacionalnim imperijima, velik broj spomenika i vojnih grobalja prepušten je uništenju ili je potonuo u zaborav. Od posebne su vrijednosti stoga suvremeni projekti – potaknuti ponajprije nedavnim stogodišnjicama početka, a potom i završetka Prvoga svjetskog rata – usmjereni prema revitalizaciji samih spomenika, odnosno ponovnom uklapanju žrtava Velikoga rata u kolektivnu memoriju.

Spomenik stradalim austrougarskim vojnicima. Mirogoj, Zagreb (foto: Saša Vuković)

Ovom prilikom zainteresirane čitatelje stoga upućujemo na jednu od u hrvatskoj povjesničarskoj javnosti slabije osviještenih stranica posvećenih upravo tom zadatku – NETWORLD. Networking in Preserving the First World War Multicultural Heritage in the Danube Countries.

Usmjeren na baštinu proizašlu iz Prvoga svjetskog rata i mogućnosti njezine uporabe u kontekstu kulturnog turizma na širem prostoru Podunavlja, projekt NETWORLD kao svoj osnovni cilj navodi jačanje zajedničkog, integriranog pristupa njezinom dokumentiranju i rekonstrukciji, kao i potonjoj uporabi i prezentaciji zainteresiranoj javnosti. Uz to, osvješćivanjem tragova ratnih stradanja i razaranja, namjera projekta rad je i na jačanju mira. U njegovo provođenje uključeno je 14 institucija iz devet europskih zemalja, uključujući i Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu.

Pored rada na samom terenu, odnosno sa samim spomenicima, važan doprinos projekta izrada je i njegove internetske baze podataka, u čijem se sklopu našlo i nekoliko (po)ratnih spomenika s hrvatskog prostora – spomenik talijanskim vojnicima na Zadarskom gradskom groblju, obelisk sa spomen-pločama s imenima palih boraca u Čakovcu, Mornaričko groblje u Puli i zajednička grobnica stradalih vojnika austrougarske vojske na zagrebačkom Mirogoju.

O svakom spomeniku dostupni su podatci o povijesnom kontekstu njegovog podizanja, dimenzijama, stanju očuvanosti i zakonske zaštite; stranica nudi i podatke o mogućnostima smještaja u neposrednoj blizini, prijevozu i ostalim nužnim elementima turističke ponude. Konačno, svaki od obrađenih spomenika prikazan je nizom suvremenih i nekadašnjih fotografija.

Preporuka za čitanje:

Čitatelje zainteresirane za stanje istraženosti Prvoga svjetskog rata u suvremenoj hrvatskoj historiografiji upućujemo na Herman Kaurić, Vijoleta. “Bibliografija izdanja o Prvom svjetskom ratu 1999-2019”. Radovi: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 52/2 (2020): 347-392.