Župno groblje na Gornjem Vrapču
Godine 1879. otvoren je Zavod za umobolne Stenjevec, današnja Klinika za psihijatriju Vrapče. Prvi bolesnici useljeni su u Zavod 15. studenoga 1879. godine. Radi napučenih soba bolesti su se brzo širile među bolesnicima. Vrlo brzo pacijenti su počeli umirati. Pokojnici su pokapani u mjestu smrti pošto je organiziranje transporta tijela u tadašnje doba moglo trajati predugo, a leševi su se morali ukopati kroz kratko vrijeme radi propadanja. Pošto bolnica isprva nije imala svoje groblje, bolesnici umrli u Zavodu su najprije pokapani na župnom groblju u današnjem Gornjem Vrapču. Prvi pacijent koji je tamo skončao bio je Ivo Radičić. Imao je dvadeset jednu godinu i uz njegovo ime stoji pribilješka da je bio bosanski bjegunac, što bi u današnjem rječniku značilo izbjeglica. Mnogi kršćani su pomagali vojnu intervenciju Austro-Ugarske 1878. godine radi čega su protjerani iz Bosne i Hercegovine. Ivo Radičić nije bio oženjen. Uzrok smrti bio je katar želudca i crieva. Pošto je bio pravoslavne vjeroispovijesti posljednje pomazanje i sprovod je vodio otac Ambrozije Pavlović, zagrebački paroh. Umro je 22. prosinca 1879., a pokopan je tri dana poslije.
Zavodsko (bolničko) groblje
Radi sve većeg broj umrlih Zavod je bio prisiljen urediti vlastito groblje. U literaturi se pogrešno navodi da je bolnica 1899. godine kupila zemljište na Oranicama koje je prenamijenila u groblje. Upisi iz matične knjige umrlih Gornje Vrapče u koje su bilježeni umrli iz Zavoda dokazuju da su se bolesnici već 1889. godine počeli pokapati na Zavodsko groblje u Vrapču. Otada je u matičnim knjigama umrlih jasna razlika između pacijenata koji se pokapaju na novom groblju i stanovnika Vrapča koji se redovno pokapaju na Župnom groblju. Dakle povijest Bolničkog groblja je deset godina starija nego što se mislilo. Također u stručnoj literaturi kao i na eksponatima Muzeja bolnice Vrapče pojavljuje se podatak da je prva pokopana duševno bolesna kći tadašnjeg ravnatelja dr. Ivana Rohačeka. Ovaj podatak također nije točan.
Prvi pokopani
Iz matica saznajemo da je prva osoba pokopana u Oranicama bio Juraj Kirin iz Rieke (danas Gornja Rijeka), općina Sudovec, kotar Križevci koji je umro 12. lipnja 1889. godine u Zavodu. Pokopan je 17. lipnja na Zavodskom groblju u Vrapču. Svećenik je pored upisa mjesta ukopa pridodao opasku Prvi pokopani. Imao je dvadeset dvije godine i umro je od plućne tuberkuloze. Sprovod je održao duhovnik zavoda don Matija Seigerschmied. Zanimljivo je da su istog dana pokopana još trojica pacijenata, ali je Juraj Kirin bio prvi. Na istom groblju je poslije pokopana slavna hrvatska slikarica Slava Raškaj. Njezini ostaci su poslije ekshumirani te premješteni u njezin rodni kraj. Posljednji pokop se na ovom groblju dogodio 1976. godine. Otada je površina počela propadati.
Krajem 1990-ih postojao je plan da preko groblja prođe prometnica te da se shodno tome grobovi ekshumiraju, a ostaci premjeste. Nakon prosvjeda potomaka pokojnika te izmjene zakona koji omogućava prenamjenu groblja tek sto godina nakon zadnjeg ukopa, odustalo se od namjere. Nakon što je desetljećima bilo zapušteno, početkom 2000-ih uredila se šetnica, a održavanje su preuzele gradske službe. Trošna mrtvačnica koja je susjedima groblja služila kao spremište urušila se prije desetak godina. Broj pokopanih na Oranicama je puno veći negoli to svjedoče očuvani nadgrobni spomenici. Većina pokojnika je imala tek obične drvene križeve koji su s vremenom propali. Sjećanja na neke od njih i dalje žive o čemu svjedoče lampioni među žbunjem.
