Pomoću tri metode možemo naučiti mudrost: refleksijom, koja je najplemenitija, oponašanjem, koje je najlakše i iskustvom, koje je najteže.

Konfucije

Brojni teoretičari odgoja i obrazovanja ističu da bi dobar nastavnik, osim posjedovanja stručnih znanja i kompetencija, trebao biti i odgajatelj, medijator, socijalni integrator, nositelj obrazovanja, animator, terapeut, analitičar svojeg i učeničkog rada, kreator stvaralačkog sadržaja, inicijator, istraživač, programer i mentor.

Zvuči prilično teško, zar ne? Premda svi mi nastavnici uglavnom „znamo da ne znamo dovoljno“ i „znamo da možemo znati više“, često zaboravljamo da su naši najbolji učitelji svaki dan ispred nas. I da od njih možemo učiti i naučiti najviše.

Tražeći načine i metode kako vlastitu vještinu poučavanja kontinuirano usavršavati, shvatila sam da je možda najvažnija metoda – promatrati svoje učenike. Kako učiti od učenika tema je o kojoj se rijetko govori, ali se mogu razaznati obrisi strategija koje pomažu u razvijanju te vještine.

“Reflective teaching”

Refleksivno učenje i poučavanje može se odnositi se na sve sudionike odgojno-obrazovnog procesa. Obuhvaća metode samopromatranja i samoevaluacije – promatranje onoga što se radi, razmišljanje o tome zašto se to radi i promišljanje o tome kako cijeli proces unaprijediti. Jack Richards obrazlaže kako se promišljanje ili “kritičko promišljanje odnosi na aktivnost ili proces u kojem se iskustvo razmatra i procjenjuje, obično u odnosu na širu sliku.“

Refleksivna metoda uključuje svjesno prisjećanje i ispitivanje iskustva s ciljem procjene i donošenja odluka i kao izvor za buduće planiranje i djelovanje. Postati refleksivni učitelj uključuje prelazak iz okvira primarne brige o tehnikama poučavanja i pitanjima “kako” na postavljanje pitanja “što” i “zašto”.

Refleksivno učenje i poučavanje nastavnik može provoditi prikupljanjem povratnih informacija od učenika, vođenjem dnevnika, razgovorom s kolegama sustručnjacima, snimanjem vlastitih nastavnih sati i sl. Nakon toga potrebno je razmisliti (prepoznati obrasce i osvijestiti dobre i loše prakse), razgovarati (s kolegama koji predaju isti predmet ili predaju u istom razredu), čitati (pronaći relevantne stručne ili znanstvene radove), pitati (tražiti pomoć ili savjet sustručnjaka) i donijeti vlastite zaključke (odlučiti učiniti nešto drugačije ili zaključiti da je ono što radite dovoljno dobro).

Teorija i praksa

Kontinuirano samovrednovanje metodom refleksije u praksi često je neizvedivo. Barem ne u željenom opsegu u kojem si nastavnik može priskrbiti dovoljno vremena i svaki nastavni sat samostalno evaluirati, prokomentirati s kolegama, voditi dnevnik i nakon toga provesti konkretne i vidljive prilagodbe svojih nastavnih metoda. Iskustvo je svakako najbolji prijatelj u stjecanju vještine promatranja i (ne)svjesnoga prilagođavanja tijeka nastavnoga sata ovisno o učeničkoj pažnji, pozornosti i interesu. Ipak, ako prihvatimo tezu da metode i strategije poučavanja nastavnik najbolje nadograđuje i prilagođava učenjem od svojih učenika, promjene postaju vidljive.

Projektna nastava otvorenog tipa

Svake godine provodim projektnu nastavu otvorenog tipa. Učenicima predložim relativno široku temu koja odgovara predmetnom kurikulumu pojedine godine učenja (primjerice 1. razredi SŠ – Stari Istok, 2. razred – Srednjovjekovno društvo; 3. razred – Industrijalizacija, 4. razred – Film i povijest). O prednostima projektne nastave puno je toga napisano. Međutim, provedbom otvorenog tipa projektne nastave nastavnik dobiva vrijednost više.

Ukratko ću rastumačiti pojedinu fazu provedbe ovakve projektne nastave i pokušat ću konkretno definirati što i kako učim od svojih učenika. Nekoliko uzastopnih nastavnih sati učim promatranjem, nakon čega si ostavljam dovoljno vremena za refleksiju, evaluaciju i donošenje zaključaka.

1. podjela u grupe, parove ili samostalni rad

Obično u nižim razredima potičem rad u skupini zbog boljeg upoznavanja, socijalizacije i razvijanja vještine timskoga rada. U višim razredima, kada već dobro poznajem učenike te ako sami izraze opravdanu želju, procijenim za koje je učenike bolje da rade u manjoj skupini ili samostalno.

Što učim od svojih učenika?

  • primjećujem skupine i pojedince unutar razrednog odjela te stvaram širu sliku o funkcioniranju razrednog odjela i razrednoj atmosferi
  • temeljem njihove podjele prepoznajem prednosti pojedinih (skupina) učenika te u daljnjem radu mogu dodatno poticati rad pojedinaca
  • razvijam nastavničku vještinu stvaranja i održavanja pozitivne razredne atmosfere

2. odabir teme

Osim relativno široko zadane projektne teme, učenici samostalno odabiru uže područje istraživanja. Naglašavam im da imaju obvezu odabrati najmanje jednu (ne)srodnu disciplinu s kojom će direktno povezati povijesnu temu koju istražuju. Na taj način potičem njihov interes i osmišljavanje naizgled nespojivih veza između (nastavnih) predmeta (prirodoslovlje, matematika, umjetnost, jezici). Najčešće učenici povežu barem tri različite discipline. Dajem im određeno vrijeme za prijavu teme (tjedan do dva dana) nakon čega zajedno definiramo naslov i konkretiziramo specifične ciljeve njihova rada.

Što učim od svojih učenika?

  • prepoznajem interese razreda prema odabranim disciplinama te daljnju nastavu uspješnije prilagođavam nadopunjavajući je sadržajima koji ih posebno zanimaju
  • utvrđujem uža područja (domene) nastave povijesti koje svaki razred odabire i prepoznaje (npr. ako većina skupina odabere teme koje se mogu svrstati u domenu Društvo, pokušam ostatak nastavne(ih) godina pojačati takve sadržaje)
  • primjere i teme koje učenici odaberu i meni prikažu povijest „drugim očima“ te većinu primjera inkorporiram u svoju nastavu za iduće generacije

3. odabir metode prezentacije rezultata

Ponovno, odabir metode prikaza i prezentacije istraživanja potpuno je slobodan. Zasada jedina zabranjena metoda prezentacije bila je uobičajena Powerpoint prezentacija. No, prošle su me godine učenici tražili da koriste PPT, ali na drugačiji način i ponovno su me naučili nešto novo. Učenici imaju zadatak u prezentaciju rezultata rada uklopiti i najmanje jednu izvannastavnu vještinu ili hobi kojim se bave (pjevanje, režija, sviranje, šivanje, crtanje, kuhanje, dizajn, društvene mreže…). Nakon dogovora i odabira metode prezentacije, ovisno o opsegu njihovih projekata, dogovaramo točan datum i vrijeme njihovih prezentacija (koje obično ne prelaze 5-7 minuta).

Što učim od svojih učenika?

  • upoznajem i ostajem u „tijeku“ sa suvremenim digitalnim i inim alatima (možemo li od ikoga to bolje učiti i pratiti nego od naših učenika?)
  • prepoznajem učeničke metode povezivanja uobičajenih prezentacijskih vještina s njihovim talentima, hobijima i interesima te ih dalje usmjeravam i sugeriram razvijanje njihovih prezentacijskih vještina (bilo za provedbu planiranih izvannastavnih projekata ili pojedine učenike preporučim kolegama koji vode likovne, literarne, filmske i druge školske sekcije)

Primjeri učeničkih radova

„UNION PACIFIC“ 

Tema: razvoj željeznice u SAD-u/stoljeće pare

Discipline: fizika, tehničke znanosti, film

Metoda: igrani film (špageti-vestern)

„MENDELJEJEV ET. AL.“ 

Tema: istaknuti znanstvenici 19. st.

Discipline: prirodne znanosti, strani jezici

Metoda: intervju (igra uloga)

„DATING LIFE U 19. ST.“

Tema: Svakodnevica u 19. st.

Discipline: Psihologija, sociologija, IT znanosti

Metoda: interaktivna igra (Interaktivna videoigra)

„MONOPOLY“

Tema: Industrijalizacija u 19. st.

Discipline: Prirodne znanosti, tehničke znanosti, umjetnost

Metoda: društvena igra

„TIKTOK – ep. 1-3“

Tema: Druga industrijska revolucija

Discipline: Prirodne znanosti, tehničke znanosti

Metoda: video – društvene mreže

“ZIGURAT”

Tema: Stari Istok

Discipline: umjetnost, arhitektura

Metoda: izrada makete

Kontinuirana provedba ovakvih projekata otvorenog tipa pomaže mi pratiti razvoj učenika. Uočavam njihov napredak, potičem (učeničku, ali i svoju) kreativnost i interdisciplinarnost u nastavi. Nadalje, prepoznajem specifičnosti učeničkih interesa i obrasce njihove interakcije. Osim što učim o njima, učim i od njih. Pri tome nastava povijesti uistinu postaje zajednički rezultat nastavnika i učenika, (po)ostaje dinamična i beskrajno inspirativna.

PREPORUKA ZA ČITANJE:

Gupta, A. Shree, L. Mishra. 2019. Reflective Teaching as a Strategy for Effective Instruction. Educational Quest Vol. 10 No. 1

Pongračić, A. M. Marinac. 2020. Metoda refleksije kao metoda za unapređenje odgojno-obrazovnog procesa. Časopis za odgojne i obrazovne znanosti Foo2rama Vol. 4 No. 4