Kao dio projekta “Stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu: Dokumenti, sjećanja, obrazovanje”, u OŠ Darda organizirana je izložba “Romi u NDH”, autora Danijela Vojaka (Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”), Ive Pejakovića (Spomen-područje Jasenovac), Gorana Lapata (Učiteljski fakultet u Zagrebu) i Nevena Kovačeva (doktorand poslijediplomskog studija medievistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu). Uz privolu dr.sc. Danijela Vojaka objavljujem materijale izložbe prikladne za korištenje u nastavi.
Početak progona Roma u NDH
Ustaške su vlasti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj preuzele nacističku politiku progona Roma. Romi su u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili proganjani zajedno sa Židovima i Srbima. Ustaške su vlasti krajem travnja 1941. donijele rasne zakone (,Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti”, ,Zakonska odredba o državljanstvu” ,Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda“) u kojima su odredile da Romi nisu pripadnici arijevske rase, pa su zbog toga ostali bez građanskih prava (građani drugog reda“).
Vlasti Nezavisne Države Hrvatske provele su u ljeto 1941. popisivanje svih Romana svojem području kako bi ustanovile njihov broj i tako pripremile njihov progon (,početak otvorene hajke na Cigane“). Osim toga, određeno je da se protjeraju oni nomadski Romi koji su ušli u Nezavisnu Državu Hrvatsku nakon njezina osnutka. Istodobno, ustaške su vlasti razmišljale o potrebi iseljavanja svih Roma na jedno udaljeno i izolirano mjesto u Slavoniji ili Dalmaciji. Od toga se odustalo zbog sve težih ratnih (ne) prilika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Vlasti Nezavisne Države Hrvatske ubrzo nakon dolaska na vlast počinile su masovna ubojstva i mučenja romskog stanovništva. Tako su Romi bili ubijani na područjima oko Karlovca i u širem području Banovine. Masovna ubojstva Roma nisu se provodila sustavno niti je postojala određena zapovijed ili uputa vojnih i civilnih vlasti Nezavisne Države Hrvatske za njih. Romi su vjerojatno i u tim slučajevima bili kolateralna (usputna) žrtva zločina koje su ustaše počinile nad pripadnicima partizanskog pokreta i nadcivilnim stanovništvom.
Ustaške su vlasti početkom Drugog svjetskog rata deportirale dio romskog stanovništva u logore. Tako je nekoliko stotina Roma deportirano u koncentracijski logor Danica u Koprivnici, prvi logor koji su ustaške vlasti osnovale u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
Većina Roma iz Nezavisne Države Hrvatske bila je deportirana u koncentracijski logor Jasenovac pod posebnom naredbom ustaških vlasti od 19. svibnja 1942. Ubrzo nakon izdavanja naredbe počela su masovna uhićenja i odvođenja Roma, a trajala su većinom do kraja ljeta te godine. Novine su donosile izvještaje o deportacijama Roma, u kojima se isticalo da se na taj način riješilo pitanje ,Cigana – parazita“, koje će iskorištavati kao radnu snagu u logorima. Svjedoci tih događaja, poput jasenovačkog logoraša llije Jakovljevića, primjećivali su da ustaške vlasti ,čiste“ zemlju od Roma, što se u javnosti prikazivalo kao pokušaj njihova ,privođenja radu“ i “zanatskom osposobljavanju“. Ustaške su vlasti Rome pri deportacijama u jasenovački logor obmanjivale prikazujući njihovo odvođenje kao kolonizaciju na imanja iseljenih Srba i Crnogoraca na Kosovu ili raseljavanje u druge dijelove države (poput Bosne ili središnjih dijelova Nezavisne Države Hrvatske) ili pak kao preseljenje u “cigansku državu”.
Uvjeti života
Logor Jasenovac bio je sastavljen od nekoliko logora u kojima su bile smještene posebne skupine zatočenika. Tako su prvi zatočenici jasenovačkog logora bili Srbi i Židovi, Hrvati komunisti i antifašisti, a zatim su u logor deportirani Romi. Za razliku od drugih zatočenika, ustaške logorske vlasti Rome nisu službeno bilježile pojedinačno, već kao dio određenoga ,željezničkog vagona“. Dio Roma dolazio je u logor pješice u dugotrajnim marševima. Svima njima dolaskom u Jasenovac oduzeta je, odnosno opljačkana, sva osobna imovina. Romi su bili zatočeni u nekoliko dijelova unutar sustava logora Jasenovac. Dio je bio zatočen u logoru Ciglana, koji se nalazio na vrlo močvarnom i poplavnom području, zbog čega je bio teško osvojiv partizanima. Logorski prostor bio je ograđen žicom sa stražarskim kontrolama. U sklopu Ciglane nalazio se logor IlI-C, gdje su brojni Romi umirali uslijed nedostatka hrane i vode.
Dio Roma bio je zatočen u selu Uštici, iz kojeg su ustaške vlasti prethodno iselile srpsko stanovništvo. Rome su smještali u iseljene srpske kuće, no zbog prenapučenosti dio je Roma premješten u Donju Gradinu, prekosavsko selo koje se danas nalazi u Bosni i Hercegovini. Prehrana romskih zatočenika bila je lošija od prehrane ostalih zatočenika, a njihov je broj varirao između nekoliko stotina i nekoliko tisuća. Svjedoci navode da na području logora Jasenovac nije bilo mjesta za spavanje te da su se zatočenici,,ugušili sjedeći“. Nakon iscrpljivanja glađtu romskih zatočenika uslijedile su njihove masovne likvidacije. Osim toga, dio romskih logoraša bio je prisiljen pjevati i zabavljati ustaške stražare. Većina preživjelih svjedoka iz logora Jasenovac navodi da je većina romskih zatočenika ubijena u svega nekoliko mjeseci. Likvidacijom su bili obuhvaćeni romski muškarci i žene te njihova djeca.
Svjedočanstvo Joke Nikolića, preživjelog romskog zatočenika logora Jasenovac
“Otvoriše i naš vagon. Stanice nema. Desno vidim visok dimnjak, a slijeve strane naselje. Tamo desno, zapažam neko kolanje mase naroda, neko miješanje, potrčavanje. Da, to je industrija. Tako sam mislio. Istjeraše nas, postrojiše. Od vagona do logorskog prostora, a tada još nisam niti znao da je to logor, niti da je to Jasenovac, s obje strane ustaša do ustaše. Uveli su nas pod neku šupu i tu nas razvlastili od sve imovine. Sve su nam oduzeli i ono što je vrijedilo, a i ono što nije imalo skoro nikakvu vrijednost.
Izdana je naredba da se svrstamo u kolonu. Ispred nas ustaša. Nekamo nas vodi. Prolazimo pored nekog jezera. Odveli su nas u nekakav prostor žicom zatvoren. Ma to je bilo jadno za gledati, a da i ne govorim kako je to bilo teško i lično doživljavati…
»Kada je noć već dobrim dijelom poodmakla, a jutro se približavalo, među nas uđoše razularene ljudske spodobe u uniformi ustaša i svima nam vezaše ruke na leđima. Sve nas potjeraše. Oko nas ustaše s debelim drvenim štapovima, udaraju, psuju, viču. U tom metežu dođosmo do obale rijeke. Ulazimo u skelu, a kada je napunismo, povučeni motornim čamcem začas pristadosmo uz drugu obalu.
Izveli su nas na neku poljanu. Naredili su da sjednemo. Tako smo sjedili 15-20 minuta….. Ne znam tko, ali jedan od ustaša povikao je da ustanu svi muškarci i da se svrstaju u dvored. Žene i djeca ostadoše. Čak se i nepozdravismo. Nismo se nadali rastanku….. Korak po korak i zastadosmo. Došli smo do obale rijeke. Odvodili su pet po pet. Započe likvidacija. Nekoliko redova ispred mene su moja dva brata… Doveli su nas do velike grobnice… Gledam: kolju, mlate. Ustaše otpuhuju, psuju majku, sestru… Zasukanih rukava stalno se cerekaju. Kratko i odrešito narediše nam da se skinemo do gola. Odvezali su nam ruke. Sva petorica istovremeno se svlačimo..“
Joka Nikolić, preživjeli zatočenik, Uhvaćen sam kao Ciganin, Poruke-glasilo Spomen-područja Jasenovac, 1. ožujka 1976., be. 1 (10), god. VII, str. 4.
(Spomen – područje Jasenovac)
Materijal cijele izložbe skinite ovdje: Romi u NDH_izložba
