Aktivnost braće sv. Ćirila i Metodija na prostoru od Soluna do Velikomoravske kneževine, već desetljećima pobuđuje zanimanje hrvatskih historiografa. “Izum” glagoljičkog i ćiriličnog pisma, prilično je utjecao na navedeni prostor. Stoga ne čudi da se krajem 11. i početkom 12. st. na hrvatskom povijesnom prostoru pojavljuje poznata Bašćanska ploča pisana glagoljicom (iako se i ranije pojavljuju glagoljički i ćirilični spomenici). Dok su utjecaji učenika Ćirila i Metodija bili još vrlo snažni, a papinstvo je pokušavalo pokrenuti crkvenu reformu, na red je došla i reforma „slavenskog bogoslužja”. U Hrvatskoj se to pitanje počelo uređivati u 10. st., da bi na poznatim splitskim saborima 925. i 928. godine dobilo svoj epilog, ali ne i konačno rješenje.


Metodii doctrina

Upravo se na taj trenutak i nekoliko sačuvanih pisama Ivana X. osvrću Hrvoje Gračanin i Marko Petrak u tekstu The notion of the Metodii doctrina in the context of the church synod of Split (AD 925). Autori spominju Metodii doctrina, kao izvorni naziv za učenja Metodija, želeći ukazati da je to izraz za slavensko bogoslužje. Ukazuju kako tema rasprave nisu lokalna učenja, nego učenje Metodijevih učenika za koje se tvrdilo da iskrivljuje učenja Rimske Crkve. Gračanin i Petrak objašnjavaju što predstavlja Metodii doctrina citirajući izvjesnu Conversio Bagoariorum et Carantanorum (Preobraćenje Bugara i Karantinaca) iz 870-ih:

“Grk zvani Metodije, nakon što su slavenska slova nedavno izumljena, u filozofskom smislu je učinio nejasnim latinski jezik, rimsku doktrinu i autoritativna latinska pisma, i učinio je misu, Evanđelje i crkvene službe onih koji je slave na latinskom djelomično bezvrijednima cijelom narodu”

Širenje političkog utjecaja

Zbog sukoba sv. Metodija i Salzburške Crkve, koja se osjećala ugroženom zbog Metodijevog uplitanja u njezinu zonu utjecaja, Metodii doctrina bila je neželjena. Gračanin i Petrak pišu da su zbog te konkurentnosti upravo i izmišljene optužbe protiv Metodijevog učenja, koje su se ukorijenile u Rimskoj Crkvi, a koja je u tome vidjela priliku da se riješi bizantskih utjecaja i proširi svoje. Ukratko, sv. Metodije se morao doći opravdati pred papom Ivanom VIII. To mu je i uspjelo zahvaljujući riječi filioque (“iz Sina”, u smislu da je Duh Sveti plod djelovanja Oca i Sina zajedno, a ne samo Oca), koja nije postojala u Metodijevom učenju, ali nije bila niti dio Rimskog apostolskog vjerovanja.

Cyril-methodius-small
Zahari Zograf (1810–1853), Sv. Ćiril i Metod

Tu nije bio kraj rasprave, jer je već Ivan X. pokrenuo pitanje Metodii doctrina s ciljem da jednom zauvijek završi raspravu dajući do znanja da je papa jedini autoritet koji određuje ispravnost bogoslužja. Ovdje se uklapa pismo Ivana X. koje Gračanin i Petrak navode kao primjer za tezu kako se na splitskom saboru 925. nije raspravljalo isključivo o jeziku i pismu na kojima se treba održavati misa, nego da je bila riječ o kanonskim raspravama. Jer, kako je vidljivo iz optužaba Salzburške Crkve, Metodii doctrina je proglašena nekanonskom, čak su neki govorili da je riječ o herezi. To može potvrditi upravo pismo Ivana X. splitskom metropolitu i njegovim biskupima u Dalmaciji, gdje se papa žali da je Metodii doctrina uzela previše maha, da je ona protivna učenju Evanđelja, protiv svih kanona i protiv samih apostolskih pravila.

Gračanin i Petrak donose pretpostavku da je Bizant mogao iskoristiti ćirilo-metodijsko učenje za širenje utjecaja po istočnoj obali Jadrana. Pretpostavka je legitimna, pogotovo kad se ima na umu da nakon Bazilija I. Carstvo gubi stvarni utjecaj na Jadranu i ono postaje samo ideja (što ne znači da je potpuno nestalo). Zato su carevi u učenjima sv. Ćirila i Metodija vidjeli priliku da se njihov utjecaj na istočnojadranskoj obali održi i osnaži.

Zapažanja Gračanina i Petraka u pogledu Metodii doctrina daju potpuniju sliku o događajima. Pretpostavka da to nije samo crkveno nego i političko pitanje pokazuje da se crkvena problematika nerijetko širila i na politiku. Tekst isto tako upozorava da je potrebno detaljno čitati izvore kako bi se došlo do potpune slike o Metodii doctrina, jer su već male analize napravljene u tekstu dale novo viđenje stvari.

Wisiak_-_Sv._Ciril_in_Metod_pri_Rastislavu
Anselm Wisiak, Sv. Ciril in Metod pred moravskim kraljem Rastislavom in kraljico Miloslavo ob prihodu v Velehrad, 1863.

Preporuka za čitanje:

Gračanin, Hrvoje; Petrak, Marko, The Notion of the Methodii Doctrina in the Context of the Church Synod of Split (AD 925) // Vizantiskata misionerska dejnost i evropskoto nasledstvo. Zbornik na trudovi od Četvrtiot megjunaroden simpozium “Denovi na Justinijan I”, Skopje, 11-12 noembri, 2016. g. / The Byzantine Missionary Activity and Its Legacy in Europe. Proceedings of the 4th International Symposium “Days of Justinian I”, Skopje, 11-12 November, 2016 / Panov, Mitko B. (ur.). Skopje: Univerzitet “Evro-Balkan”, Skopje, 2017. str. 28-42