Josip Vdović

Magistar povijesti. Bavi se (trenutno) rekreativno srednjovjekovnom povijesti, ponajviše bizantskom povijesti.
Josip Vdović

Nedavno je objavljen rad Nikole Jakšića pod naslovom “The Installation of the Patron Saints of Zadar as a Result of Carolingian Adriatic Politics”. Jakšićev rad dio je veće serije Migration, Integration and Connectivity on the Southeastern Frontier of the Carolingian Empire, koja ima cilj obuhvatiti autore graničnih zemalja Karolinškog Carstva.

Zašto je Jakšićev rad zanimljiv? U njemu nam Jakšić daje jednu novu perspektivu o podrijetlu zadarskih patrona. Osobito se to odnosi na sv. Anastaziju, čije podrijetlo odvaja od Bizanta i stavlja ga u prostor sjevernog Jadrana, točnije u grad Cividale (Čedad).

Jakšić rad započinje pregledom podataka koji su nam poznati o ovim svecima. Sv. Krševan i sv. Anastazija su živjeli u 4. st. Prema predaji, bili su bliski jedno s drugim, sve dok nisu završili živote u mučeništvu. Sveti Krševan je to učinio u Akvileji, a sveta Stošija u Sirmiumu. Dakle, sveci nisu lokani zadarski mučenici. Njihovo štovanje u Zadru može se potvrditi tek od 9. st., piše Jakšić. Iako su sveti Krševan i Stošija središnji zadarski sveci, uz njih se poštuju i svećenik Zoilo Akvilejski te tri sestre Agapa, Kionija i Irena, solunske mučenice. To ne začuđuje, jer su i ovi sveci, zajedno sa sv. Krševanom i Anastazijom, prisutni u Passio S. Chrysogoni (Muka sv. Krševana). Tamo je zapisana priča o mučeništvima spomenutih svetaca.

Affreschi_del_catino_absidale_della_basilica_di_aquileia,_epoca_del_vescovo_popone,_1021-1031_ca._,_madonna_col_bambino_e_santi_di_aquileia
Freska iz apside akvilejske bazilike

Prisutstvo kulta sv. Krševana i sv. Anastazije na sjevernom Jadranu

Martyrologium Hieronymianum govori kako su kultovi sv. Krševana i Anstazije bili prakticirani u sjevernoj Italiji od kasne antike. Štovanje sv. Krševana u mjestu njegovog mučeništva Aquae Gradata u 4. st. potvrđeno je prisutstvom sarkofaga sveca u tom mjestu. Kult je dokumentiran i na ciklusima mozaika u Raveni, nadbiskupskoj kapeli Sant’Andrea (prijelaz s 5. na 6. st.) i slavnoj procesiji svetaca u crkvi Sant’Apollinare Nuovo (druga polovica 6. st.). I sv. Anastazija je naslikana na mozaiku iz Sant’Apollinare Nuovo u društvu drugih djevica mučenica. U akvilejskoj bazilici posvećenoj 1031. g. postoje dva reda freski. U drugom redu je osam svetaca na apsidalnom zidu između prozora. Među njima su sv. Krševan i sv. Anastazija, smješteni na krajevima, Krševan lijevo, Anastazija desno. (slika) Oni se također mogu pronaći na drugoj freski, u kripti iste katedrale, oslikanoj u drugoj polovici 12. st. Čak je kapela ispred fasade patrijarhalne bazilike, imena Chiesa dei pagani, posvećena sv. Anastaziji. Nije neobično što se sv. Krševan nalazi među nebeskim zaštitnicima akvilejske katedrale. Ipak je bio jedan od lokalnih mučenika. Ali je zanimljivo da se uz njega nalazi sirmijska mučenica sv. Anastazija.

Bilo bi zanimljivo vidjeti da li se pojavljuju sv. Krševan ili sv. Anastazija u Cividale del Friuli, pošto je tamo jedno vrijeme bilo sjedište patrijarha. Tempietto langobardo, svetište u crkvi St. Maria u Valleu u neposrednoj blizini samostana Sv. Ivana Krstitelja, je najpoznatije po štukaturama koje prikazuju šest svetica na unutarnjem zidu zapadne fasade. (slika) Postoji lokalna priča prema kojoj ove slike prikazuju sv. Anastaziju, Agapu, Kioniju i Irenu (četiri lika obučena u bizantinske dvorske haljine), smješteni do središnjeg otvora su sv. Krševan i Zoilo. Ovo su samo pretpostavke, jer među likovima napravljenima stucco stilom samo se ženski likovi mogu prepoznati. Pitanje zašto je lokalna tradicija prihvatila ovakve identifikacije nije riješeno. Znanstveni krugovi su s pravom odbacili tu pretpostavku, najviše zbog nedostatka informacija.

Kultovi sv. Krševana i sv. Anastazije u Zadru

Slika kulta, u kojem je šest likova povezano u jedan kult, posvjedočena je još samo u Zadru, piše Jakšić. Izgleda da su pojava kulta više svetaca i pojava kulta određenog sveca imali međusobni utjecaj jedno na drugo. Ostaje pitanje je li kult već spomenutih svetaca došao direktno iz Cividalea u Zadar, i ako jest, kada je došao? Nesumnjivo su se sv. Krševan i Anastazija častili u Zadru od 10. st. U 29. poglavlju DAI (De administrando imperio) zapisane su osnovne informacije o Zadru:

“U istom gradu leže u tijelu sv. Anastazija djevica, kćer Eustahija koji je bio na tronu u to vrijeme; i sv. Krševan, redovnik i mučenik, i njegov sveti lanac.” (DAI, 29, 275–78.)

Postoje i drugi dokazi koji potvrđuju kult svetih Krševana i Anastazije prije 10. st. u Zadru. Tu je mramorni relikvijar koji se čuva u katedrali Sv. Anastazije (Sv. Stošija), u kojem se čuvaju relikvije svetice. Početkom 9. st. biskup Donat je napisao tekst na relikvijar:

IN NOMINE S(an)C(t)E TRINITATIS. HIC REQUIESCIT CORP

VS BEATE S(an)C(t)E ANASTASIE + DE/DONIS D(e)I ET

S(an)C(t)E ANASTASIE DONATVS PECCATVR EPISCO

PVS FECIT D(e)O GRATIAS

Isti tekst se ponavlja, dijelom na bočnoj strani, pa se nastavlja na poklopcu.

Za kult sv. Krševana nema čvrstog dokaza da je slavljen u Zadru početkom 9. st. Ipak, jedan epigrafički spomenik je sačuvao ime sv. Krševana, a datiran je imenom kneza Branimira (879.–892.):

IN N(omine) D(omi)NI TE(m)POR(e) DOMNO [Br]ANNI[mero]

DVCI EGO C[ede]DRA[go] [ad ho]NORE(m) BEATI PETRI ET

S(an)C(ta)E MARIE S(an)C(t)I GEORGI S(an)C(t)I STEFANI S(an)C(t)I

MARTINI S(an)C(t)I GRISOGONI S(an)C(ta)E CRVCIS.

Ovaj spomenik nije direktno povezan sa Zadrom. Stajao je na oltarnoj ogradi svetišta u Otresu, u blizini Bribira. Unatoč tome treba naglasiti da je ovaj spomenik klesan ispod Bribira, od istih klesara koji su klesali donatorov epigraf na oltarnoj pregradi u crkvi Sv. Krševana u Zadru. Jakšić smatra da je ta crkva bila podignuta najkasnije u zadnjoj četvrtini 9. st., iako je izvori spominju najranije 918. godine. Kult sv. Krševana u Zadru tijekom 9. st. posvjedočen je u lokalnoj tradiciji vezanoj uz prijenos njegovih moći iz Akvileje u Zadar.

Postoji priča da su relikvije došle u Zadar zahvaljujući trgovačkim agentima iz Akvileje i kako je svećeva ruka bila ukradena u odnesena u Marab, gdje su živjeli Mirmidonci. Kako je relikvija izazvala samo nevolje u Marabu, odlučeno je da se vrati prvotnom vlasniku. Radoslav Katičić zaključuje da nema sumnje kako je ova kasnija redakcija utemeljena na starijoj i jednostavnijoj verziji, koja je napisana u 9. st. Prema Mladenu Ančiću toponim “Marab” je povezan s Moravljanima (Maravani), što bi moglo dodatno potvrditi podrijetlo teksta iz 9. st. To znači da je moguće relativno potvrditi kako se štovanje sv. Krševana u Zadru pojavilo bar negdje u 9. st.

Zadar_kostel_sv._Chrysogona
Sv. Krševan, Zadar

Historia translationis S. Anastasiae

Kako je i od kuda kult sv. Anastazije došao u Zadar? Lokalna tradicija sačuvana je u tekstu pod imenom Historia translationis S. Anastasiae (Historia tSA, Povijest prijenosa sv. Anastazije), a sadrži priču prema kojoj su relikvije svetice stigle iz Carigrada u Zadar. Dolazak relikvija pripisan je biskupu Donatu, koji je napravio relikvijarij za primanje relikvija. Podatak iz Historia tSA da su relikvije sv. Anastazije došle iz Carigrada je bio prihvaćen u historiografskoj literaturi kao autentičan i rasprava se prebacila na preciznost navedenog datuma. Dosad je jedino Trpimir Vedriš drugačije pristupio analizi Historia tSA, svrativši pažnju na njezinu unutarnju jezgru, koja je prepuna literarnih figura preuzetih od starijih autora, uključujući preuzete paralele iz Vulgate. (Trpimir Vedriš, “O podrijetlu i najranijem kultu zadarskog zaštitnika Sv. Krševana”, Ars Adriatica 4 (2014).) Vedriš je prvi izrazio sumnju prema tvrdnjama da su relikvije iz Carigrada stigle u Zadar. Ipak, nije u potpunosti odbacio takve tvrdnje, ukazavši da u Historia tSA pridjev “Pharmacolytria” (ona koja štiti od napitaka) može biti ostatak carigradske tradicije. Svetici je vjerojatno dodan ovaj pridjev zbog njezinog uspješnog otpora zlim duhovima tijekom njezinog putovanja jadranskim lukama. To nas opet dovodi do pitanja, iz kojem smjera su prve relikvije stigle u jadranske luke ranog srednjeg vijeka?

Osborne je zaključio da je uspostava kultova sv. Anastazije u Zadru i sv. Trifuna u Kotoru bila rezultat bizantske inicijative, kao protuteža kultu sv. Martina, koji je na istočnu obalu Jadrana stigao s Francima. Pogled da je kult sv. Martina ranosrednjovjekvnog podrijetla za Jakšića je problematičan. Naime, kult se na istočnoj obali Jadrana pojavljuje još u 6. st. To se vidi na primjeru Ravene gdje su, nakon izgona arijanaca, bivšu Teodorikovu palatinsku kapelu posvetili sv. Martinu, progonitelju heretika. Nakon toga su mnoge crkve na istočnoj obali Jadrana bile posvećene sv. Martinu. Dakle, Osborneova teorija o vremenu i načinu pojave kulta sv. Martina u Dalmaciji nema osnove.

Postavlja se pitanje o tvrdnji u vezi bizantskog podrijetla kulta sv. Anastazije. Čašćenje ove svetice na sjevernom Jadranu posvjedočeno je u više primjera, što potvrđuje da je kult uspostavljen najkasnije u 6. st. To traži da propitamo podatak u zadarskoj Historia tSA pošto je to jedini izvor za bizantsko podrijetlo relikvija u Zadru. Vedriš je u analizi kompozicije teksta ustanovio da kada se tekst “ogoli”, ne ostaje puno podataka koji bi povezali sadržaj teksta s nekim povijesnim događajima ili osobama. Povjesničarima je najzanimljive putovanje Donata i venecijanskog dux Benenatusa kao poslanika u Carigrad. Datiranje 804. g. se dobro uklapa u njihov posjet Karlu Velikog sljedeće godine. Izgleda da su njih dvoje imali posebnu ulogu kao mirovni poslanici Karla. Historia tSA tom podatku daje vjerodostojnost, a to se dodatno potvrđuje podatkom da je Anastazija bila pokopana u Sirmiju i da ju je pokopala kršćanka Apolonija. Kad su barbari zauzeli Sirmij, stanovnici su premjestili tijelo u Carigrad, što objašnjava ideju Donata i Benenatusa da donesu njezino tijelo u Dalmaciju.

Kathedrale_St._Anastasia
Sv. Stošija, Zadar

Nakon povratka u Zadar, trebalo je odlučiti koji će grad preuzeti skrb o tijelu svetice – Venecija ili Zadar. U ovom dijelu teksta Benenatus je prikazan kao negativan lik, inzistirajući da relikvija pripadne njemu. I Donat je dao sve od sebe da Zadar dobije relikvije, ali nije uspio. Odlučeno je da tijelo dobije venecijanski dux. Odobrenje koje je dux dobio od naroda omela je force majeure i nikako se nisu mogli smiriti vremenski uvjeti da se isplovi. Prepoznavši u tome Božju volju, dux je predao tijelo Zadranima. Nikola Jakšić primjećuje da su natjecanje i tenzije između vođa dvaju jadranskih gradova iz Historia tSA karakteristične za njihove odnose u srednjem vijeku do 1409., kad je Zadar postao dio Mletačke Republike. Božanska volja, koja je u ovom sukobu bila na strani Zadra, je prigodna prvenstveno za situaciju druge polovice 12. st., kada se grad više puta otrgnuo od Venecije i prihvatio vlast Bele III. (1172.-1196.).

Pisac Historia tSA je bio vješt, obrazovan i dobro informiran. Uz sve činjenice znao je da je tijelo sv. Anastazije dovedeno iz Carigrada, gdje je dovedena iz Sirmija. Znao je i to da su 805. Donat i Beatus bili na dvoru Karla Velikog., pretvorivši ih u njegove osobne poslanike. Autor Historia tSA parafrazira Lukana, sv. Augustina i Vulgatu. Upoznat je s hagiografskom tradicijom u tekstovima Passio S. Anastasie i Martyrologium Hieronymianum. Konačno, autor nije prijateljski nastrojen prema Veneciji. Tekst Historia tSA je nastao u okolnostima neprestane napetosti između Zadra i Venecije, što se odražavalo na političkom i crkvenom planu, jer je zadarski nadbiskup bio podređen patrijarhu u Gradu. To nas vraća u vrijeme nadbiskupa Lampridija (1146.–1180.) i izgleda da je on ili netko iz njegovog bliskog kruga bio autor Historia tSA.

Ovo sve je nova interpretacija podrijetla “svetačkog panteona” Zadra, koji je izgleda prebačen iz Friulija kao “paket” tijekom 9. st., zaključuje Jakšić. Ovo osvjetljava puteve novih društvenih veza stvorenih u to vrijeme na karolinškoj jadranskoj fronti, koje se vide kroz prijenos svetačkih kultova. Snažni su dokazi za postojanje kulta sv. Anastazije na sjevernom Jadranu prije početka 9. st., kad Historia tSA datira pojavu kulta u Zadru. Primjeri pokazuju da je njezin kult bio povezan s kultom sv. Krševana. Krševanov kult je stigao u Zadar iz njegove “domovine”, a izgleda da korijene kulta sv. Anastazije u Zadru treba isto tako tražiti u tom smjeru. U Zadru je zabilježen i kult šest svetaca povezan s Passio S. Anastasiae. Taj kult je vjerojatno došao iz Cividalea u Zadar tijekom Donatovog posjeta dvoru Karla Velikog. Relikvijar sv. Anastazije je napravio Donat, što indirektno potvrđuje ovu dataciju. Može se pretpostaviti da je cijeli zadarski svetački panteon odraz karolinških, a ne bizantskih utjecaja.

Jakšić u tekstu nije negirao stare teorije o podrijetlu kultova sv. Krševana i sv. Anastazije u Zadru, ali je dao novo viđenje. To je viđenje da su kultovi ovih dvaju svetaca povezani i da potječu iz sjeverne Italije.

Prijedlozi za čitanje:

Nikola Jakšić. “The Installation of the Patron Saints of Zadar as a Result of Carolingian Adriatic Politics”. 225-244. U: ur. Danijel Dzino, Ante Milošević, Trpimir Vedriš. Migration, Integration and Connectivity on the Southeastern Frontier of the Carolingian Empire. (Leiden, Boston: Brill, 2018.).

Trpimir Vedriš. “O podrijetlu i najranijem kultu zadarskog zaštitnika Sv. Krševana”. Ars Adriatica 4 (2014): 29-42.

Facebook Comments