Uvod

Talijanske pretenzije za oslobađanjem (irredenta) istočne obale Jadrana sežu još u sredinu 19. stoljeća. Želje izražene tajnim Londonskim ugovorom 1915. godine samo su djelomično ostvarene nakon završetka Prvog svjetskog rata. Rapalskim ugovorima Italiji su pripali Istra (osim dijela općine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža. Dvadesetak godina poslije, Rimskim ugovorima Kraljevina Italija se proširila na područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Korčulu, Mljet, Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Porazom u Drugom svjetskom ratu Talijani su izgubili sve stečene teritorije u Dalmaciji i Istri te je hrvatsko-talijanska granica tada dobila današnji oblik. Promjena granice je prouzročila egzodus talijanskog stanovništva iz Dalmacije te Istre. Danas se u talijanskoj javnosti na ova područja gleda kao na izgubljene talijanske zemlje. Ovaj stav se odrazio na odabir motiva poštanskih maraka Republike Italije.

Talijanski filatelistički iredentizam od 1945. do 1991. godine

Prvi jugoslavensko-talijanski, filatelistički, diplomatski spor dogodio se 1954. godine, kada je talijanska pošta izdala markicu Inizio di servizio di televisione nazionale (vrijednosti 25 i 60 lira) na kojoj je bila ucrtana karta Italije s predratnim granicama (s Istrom). Jugoslavija je protestirala te su sve pošiljke sa spornim markama poslane u Jugoslaviju odbijene i vraćene.

Godine 1966. izdana je markica s istarskim iredentistima (Cesare Battisti, Damiano Chiesa, Fabio Filzi i Nazario Sauro) koji su se borili za pripajanje Italiji, ali su uhvaćeni i pogubljeni 1916. godine. Na markici se nalazi i arsenal u Puli gdje su pogubljeni. Ovaj put nije bilo reakcije jugoslavenske diplomacije.

Markice San Marina povodom stogodišnjice smrti Niccole Tommasea
Markica Centenario della morte di Niccolò Tommaseo

Stogodišnjica smrti Niccole Tommasea, rođenog u Šibeniku, obilježena je 1974. godine prigodnom poštanskom markom Centenario della morte di Niccolò Tommaseo. Tomasseo je bio centralna figura dalmatinskih autonomaša kojima je krajnji cilj bila talijanska aneksija Dalmacije. Na talijanskoj marki nalazi se crtež Tomasseova spomenika u Šibeniku koji je srušen 1945. godine, a čija se ruka nalazi u muzeju u Veneciji. U samoj Veneciji danas postoji Tommaseov spomenik, međutim za razliku od šibenskog na venecijanskom Tommaseo ima skrštene ruke. Iste godine mala državica San Marino je izdala dvije marke u čast poznatog talijanskog jezikoslovca.

Markica 50º anniversario dell’esodo degli italiani dall’Istria, da Fiume e dalla Dalmazia (1997)
Markica Giorno del ricordo dell’esodo dall’Istria, Fiume e Dalmazia

Iredentizam kroz filateliju od 1991. godine

Raspadom Jugoslavije počelo se slobodnije govoriti o partizanskim zločinima u Hrvatskoj. U međuvremenu je nestao talijanski strah od diplomatskog skandala te je dana medijska pažnja udrugama esula koji su otvorenije pričali o pogubljenjima i o fojbama. Godine 1997. izdana je prigodna poštanska marka kojom je obilježena pedesetogodišnjica egzodusa Talijana Istre, Rijeke i Dalmacije (50º anniversario dell’esodo degli italiani dall’Istria, da Fiume e dalla Dalmazia).

Osam godina poslije, u ožujku 2004. godine, Talijanska Republika je donijela odluku da se 10. veljače obilježava kao Giorno del ricordo (Dan sjećanja) u znak sjećanja na tragediju žrtava fojbi te egzodusa istarskih, riječkih i dalmatinskih Talijana nakon Drugoga svjetskog rata. Iduće godine je izdana marka Giorno del ricordo dell’esodo dall’Istria, Fiume e Dalmazia.

Novi poštanski motiv s esulima izdan je 2007. godine kada se obilježila 60. godišnjica naseljavanja gradića Fertilie na Sardiniji (60º anniversario della borgata Giuliana di Fertilia). Gradić su naselili esuli. Na marki je prikazana emigrantska obitelj te zemljovid na kojem se vide Istra i Rijeka.

Markica 60º anniversario della borgata Giuliana di Fertilia
Markica Società Dalmata di Storia Patria

Godine 2006. izdana je markica u čast talijanske udruge Società Dalmata di Storia Patria (SDDSP) što bi u prijevodu značilo Dalmatinsko društvo za domovinsku povijest. Udruga je osnovana nakon talijanske aneksije Zadra 1926. kao dio državnog projekta proučavanja talijanske povijesti Dalmacije. Društvo se raspalo 1935. godine. Obnovljeno je 1961. godine u Rimu. Danas se bavi proučavanjem talijanske prošlosti Dalmacije. Vrijedan doprinos je izrada inventara svih djela na talijanskom koja se nalaze u hrvatskim, slovenskim i crnogorskim arhivima. Član je Talijanskog nacionalnog društva za povijest.

Markica Fiume – terra orientale gia Italiana

Fiume – terra orientale gia Italiana (Rijeka – istočna zemlja, negdar talijanska) je naziv marke koju je talijanska pošta izdala 2007. godine. Prikazana je negdašnja Guvernerova palača, a danas zgrada Pomorsko-povijesnog muzeja. Hrvatska je bezuspješno pokušala spriječiti izdavanje marke. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske uputilo je prosvjednu notu Talijanskoj Republici u kojoj izražava oštar prosvjed i duboko nezadovoljstvo izdavanjem marke te je zahtijevalo da se spriječi daljnja distribucija.

Markica povodom 150-godišnjice rođenja Gabriella D’Annunizia

Zadnja marka koja se neizravno tiče hrvatskih krajeva izdana je 2013. godine u čast sto pedeset godina rođenja Gabriela d’Annunzia, Talijana koji je 1919. umarširao u Rijeku, što je rezultiralo pripojenjem Italiji. Njemu u čast već su izdane marke 1963. (stogodišnjica rođenja) i 1938. godine. Iako ga Hrvati znaju samo kao osvajača Rijeke, d’Annunzio je bio književnik i pionir talijanske avijacije te se izdavanje marke s njegovim likom 2013. godine ne može gledati samo kroz talijansku iredentističku prizmu. Upravo radi svojih avijatičarskih iskustava pojavljuje se 2003. godine na izdanju u čast početaka talijanske avijacije.

Markice posvećene pionirima talijanske avijacije

Zaključak

Filatelija je kroz povijest često bila sredstvo političke propagande. Talijanska pošta je u zadnjih osamdesetak godina izdala čak devet maraka koje se direktno ili indirektno tiču krajeva na istočnoj obali Jadrana. Samo su dva izdanja izazvala diplomatske incidente. Svi se možemo složiti da marke izdane kao odavanje počasti žrtvama poželjne, međutim filatelija i filatelistički proizvodi bi trebali zbližavati ljude iz različitih zemalja i njegovati dobrosusjedske odnose, a ne praviti razdor. Ovo su, čini se, shvatili vodeći ljudi iz talijanske pošte jer zadnjih desetak godina nije bilo filatelističkih ”provokacija” sa zapadne strane Jadrana.

Preporuke za čitanje:

Brunn, Stanley, D. “Stamps As Messengers of Political Transition”. Geographical Review 101/1 (2011): 19-36.

Šepić, Dragovan. “Talijanski iredentizam na Jadranu: konstante i transformacije”. Časopis za suvremenu povijest 7/1 (1975): 5-30.